Oko 80 posto pacijenata oboljelih od covida-19 ima poteškoća s osjetom mirisa, a mnogi izgube i osjet okusa. Gubitak osjeta mirisa toliko je čest da su neki stručnjaci preporučili da ga se koristi kao dijagnostički test jer može biti pouzdaniji od vrućice i drugih simptoma.
No, dosad se nije znalo kako koronavirus zapravo utječe na ta osjetila. Na početku pandemije, liječnici i znanstvenici bili su zabrinuti da bi anosmija (potpuni gubitak osjeta mirisa) mogla biti znak da virus kroz nos dopire do mozga pa tako može nanijeti veliku i dugotrajnu štetu. Ipak, neuroznanstvenik Sandeep Robert Datta tvrdi kako su studije pokazale do to vjerojatno nije tako, piše Scientific American.
Virus napada epitelno tkivo
"Moje tumačenje podataka ukazuje na to da je primarni uzrok u sluznici nosa, odnosno nazalnom epiteliju, sloju stanica koje detektiraju mirise. Čini se da virus napada pretežno stanično tkivo u nosu, a ne neurone", objasnio je Datta. No, naglašava da to ne znači da je utjecaj na neurone potpuno isključen.
Mirisni neuroni na svojoj površini nemaju receptore za enzim 2 koji omogućuju ulazak virusa u stanice. No, potporne stanice koje podržavaju mirisne neurone pune su receptora. One održavaju osjetljivu ravnotežu solnih iona u sluzi o kojoj neuroni ovise kako bi slali signale u mozak. Ako se ta ravnoteža poremeti, to bi moglo dovesti do isključivanja neuronske signalizacije, odnosno gubitka osjeta mirisa.
Neuroznanstvenik Nicolas Meunier sa sveučilišta Paris-Saclay inficirao je nosove zlatnog hrčka virusom SARS-CoV-2. Nakon samo dva dana, potporne stanice u njihovoj nosnoj šupljini bile su inficirane, za razliku od mirisnih neurona koji se nisu inficirali, no njihove treplje su nestale. "Ako nema treplji, ostajete bez mirisnih receptora i mogućnosti da osjetite mirise", objasnio je.
Poremećaj epitelnog tkiva povezanog s osjetom mirisa mogao bi objasniti kako oboljeli razvijaju taj simptom. No, još je uvijek nejasno je li gubitak uzrokovan virusom ili stanicama imunološkog sustava.
Shutterstock
"Mislimo da je gubitak osjeta njuha vrlo specifičan za zarazu SARS-CoV-2 cirusom", rekao je Meunier i dodao da su njegova prijašnja istraživanja drugih respiratornih virusa pokazala da je epitelno tkivo rijetko bilo zaraženo, dok je nakon zaraze novim koronavirusom pola stanica sadržavalo patogen. Kod drugih virusa, osjet njuha obično je narušen zbog začepljenog nosa, no covid obično ne uzrokuje začepljenje.
Znanstvenici su još manje sigurni kako dolazi do gubitka osjeta okusa. Osjetilni receptori koji, prepoznaju kemikalije u slini i šalju signale mozgu, ne sadrže tzv. ACE2 receptore na koje se virus veže, ali druge stanice na jeziku ga nose i zato vjerojatno dolazi do gubitka osjeta okusa.
Zdravstveni rizik
Rinologinja Carol Yan sa Sveučilišta Kalifornija u San Diegu tvrdi da anosmija predstavlja veliki zdravstveni rizik. "Zapravo povećava smrtnost. Ako ne možete okusiti ili namirisati hranu, može doći do ozbiljnih posljedica. Primjerice, nećete moći namirisati pokvarenu hranu ili curenje plina", rekla je. Liječnica dodaje da potpuni oporavak od anosmije obično traje od šest mjeseci do godine dana.
Zabrinjava i činjenica da je anosmija identificirana kao rizični faktor za neurodegerativne bolesti. "Nakon pandemije gripe 1919. godine, primijetili smo povećan broj slučajeva Parkinsonove bolesti. Bilo bi zaista zabrinjavajuće da se slično dogodi i s ovim virusom", rekao je Meunier.
Ipak, Yan smatra da su njegove strepnje prenapuhane. "Zasigurno postoji veza između anosmije i nekih bolesti, ali virusom izazvana anosmija funkcionira na potpuno drugi način. Postviralna anosmija ne stavlja vas u veći rizik od dobivanja bolesti. To su dva potpuno odvojena simptoma", objasnila je.
