U vremenu kada smo svi prisiljeni raditi nekoliko poslova odjednom, kada je vrijeme ono što nam najviše nedostaje, mozak se neočekivano lako 'zablokira' u nekim naizgled nebitnim stvarima, pa tada zaboravljamo što moramo učiniti, što smo započeli, pa čak i ono što smo čuli samo minutu ranije.
Najviše nas, tvrde stručnjaci, zbunjuju vrata, jer kad s nekom namjerom uđemo u prostoriju, često se događa da izgubimo pamćenje i ne znamo zašto smo uopće tamo krenuli. Ovo se događa zbog toga što se u trenutku prolaska kroz vrata prekida jedan niz misli i započinje drugi, nešto nalik sceni u filmu.
Nadalje, veoma nas zbunjuje Mjesec koji nam se, kada ga gledamo, uvijek čini veći što je niže na nebu, usprkos tome što realno nema razlike u veličini. Ova se pojava naziva 'Mjesečeva iluzija', a znanstvenici smatraju da, kada gledamo u Mjesec, potpuno izgubimo tok misli jer nam se objekti bliže horizontu čine većim nego što oni zaista jesu.
Zvuk alarma, škripa kočnica i zvonjava mobilnog telefona također nam mogu skrenuti pozornost s onoga što radimo jer je naš mozak evolucijski potpuno neprilagođen takvim zvukovima. Prirodni zvukovi s vremenom nestaju pa ih ne čujemo, dok su oni nagli potpuni šok za sustav. Tako, ako vas u mislima naglo prekine iznenadan zvuk, vrlo je vjerojatno da će vam to 'pobrkati' misli.
A kao što nismo predodređeni da slušamo jake i iritirajuće zvukove, nismo predodređeni niti da gledamo u fotografije! Unatoč tome što velika većina 'shvaća' princip fotografija, naši mozgovi još ne uspjevaju u separacije stvarnih ljudi od predmeta, što se najbolje vidjelo tijekom jednog eksperimenta.
Ispitanici su igrali pikado i bili znatno neprecizniji kada su kao pozadine, umjesto klasičnih podloga za pikado, korištene fotografije osoba ili djece. ovo dokazuje da je ljudskom mozgu potreban napor kako bi razlikovao stvarno i imaginarno, pa je velika vjerojatnost da ćemo nakon gledanja fotografija zaboraviti što smo prije toga radili.
Još je jedna zanimljiva činjenica, koja dokazuje da mozak funkcionira po principu filmske kamere (odnosno da snima određen broj slika u sekundi umjesto neprekidnog 'filma'), je i to što nam se čini da se automobilska kola u pokretu uvijek okreću u suprotnom smjeru.
