"'Upravo si rodila. Naravno da te boli', obavijestio me moj liječnik tri dana nakon poroda. I u svom tom kaosu brige oko novog malenog ljudskog bića, uspjela sam dogovoriti termin kod liječnika i otići na pregled onoga za što sam znala da je vjerojatno najgora infekcija mokraćnog sustava u mom životu.

'Ne, ovo nije normalno', inzistirala sam. 'Krvarim za vrijeme obavljanja nužde.'

'Krvariš iz vagine.' Nije me čak ni pogledao. 'Upravo si rodila dijete.' Taj stari liječnik čudne brade i neljubaznog pogleda sad se činio još samouvjerenijim, nakon što mi je drugi puta izrekao istu stvar. I zapravo je samo htio naglasiti da mu svojim glupostima i dramatiziranjem oduzimam dragocjeno vrijeme.

'Nisam imala svog ginekologa kojem bih se mogla obratiti za savjet. I to je bilo užasno'

S obzirom da me ova infekcija pogodila prilično naglo, morala sam otići prvom liječniku koji je bio slobodan. No, tijekom trudnoće sam odlazila raznim liječnicima, pa zapravo uopće nisam imala nekog 'svog' ginekologa kojem bih se mogla obratiti za savjet.

'Mislim da ipak prepoznajem razliku između mokraćnog kanala i vagine', rekla sam mu. 'Ako sam u krivu, to bi značilo da sam tampone, a da ne spominjem i sve ostale 'stvari', umetala u pogrešnu rupu posljednjih 20 godina.' Liječniku ova moja dosjetka nije bila duhovita, a kad je napokon odlučio napraviti pregled mojih mokraćnih kanala, otkrio je ono za što sam ja cijelo vrijeme znala da je ondje - gadna infekcija uzrokovana kateterom koji su mi umetali kad sam primala epiduralnu. Čak jedna od tri novopečene majke nakon poroda javlja se s problemom i bolovima mokraćnih puteva ili bolovima u zdjelici, prema rezultatima istraživanja neprofitne organizacije Childbirth Connection iz 2013. godine.

Ja sam imala oboje...

'Nisam bila jedina koja se suočavala s ovakvim problemom. Razgovarala sam s brojnim ženama koje su jako dobro razumjele što prolazim'

Nalazila sam se u jednom od najrazvijenijih gradova u Americi, gdje je medicinska skrb bila jedna od najrazvijenijih u zemlji, a također sam imala i dobro organizirano zdravstveno i dopunsko osiguranje. No, uskoro sam otkrila, što kroz razgovor s ostalim ženama što iz vlastita iskustva, da je briga o ženama nakon trudnoće na najnižim razinama i da je to valjda postalo svojevrsnom normom u SAD-u...

Pričala sam s brojnim ženama koje su mi ispričale vlastite horor priče koje su im se dogodile nakon trudnoće - poput neliječenih nagnječenja rebara i zdjelice, trajne inkontinencije, curenja spinalne tekućine koja je kod mnogih od njih uzrokovala užasavajuće glavobolje, raznih infekcija mokraćnih puteva i mokraćnog kanala, kao i natečenih stidnih usana zbog kojih im je i najobičnija radnja sjedenja izgledala poput nemoguće (i vrlo bolne) misije. Obično se sve navedeno nije liječilo jer bi liječnici automatski sve ove probleme pripisali stanju poslije poroda (i smatrali su sve to sasvim normalnim), a nešto bi se počelo poduzimati tek kad bi se one izborile same za sebe.

Prije nego sam bila puštena iz bolnice, otprilike 36 sati nakon poroda, nitko sa mnom nije razgovarao o brojnim simptomima s kojima bih se mogla susresti kad se vratim kući, uključujući i mogućnost infekcije urinarnog trakta. A ja nisam znala što da im kažem i što da tražim. Pogrešno sam pretpostavila da će mi liječnici na vrijeme reći što mogu očekivati i kako se mogu pobrinuti sama za sebe. Nitko mi nije spomenuo hemoroide, grčenje prilikom dojenja zbog kojeg će me vagina i maternica konstantno boljeti, niti krvarenje iz bradavica, što je također posljedica dojenja. Sve su to normalni simptomi nakon poroda, prema rezultatima studije stručnjaka iz UNC Chapel Hill-a, koji su dvije godine proučavali koliko se i na koji način brine o mladim majkama nakon poroda u SAD-u. Studija je pokazala da čak polovica mladih majki osjeća bol i pati čak i nekoliko tjedana nakon poroda.

'Spomenuli su samo da bi se mogli javiti krvni ugrušci. To je bilo njihovo jedino upozorenje'

Jedino što su mi rekli jest da se javim svom liječniku ukoliko u danima nakon poroda primijetim da su se pojavili krvni ugrušci veličine loptice za golf tijekom mokrenja ili na mojim ogromnim ulošcima (koji su mi postali neizbježan modni dodatak), što bi potencijalno mogao biti znak postporođajnog krvarenja.

Koliko je ustvari velika loptica za golf? Hmm... Zbog toga sam za sve što je bilo manje od veličine loptice za golf - manji krvni ugrušci, svrbež, bolovi, peckanje, gnojenje - mislila da je zapravo sasvim uobičajeno i normalno.

Moje su se ozljede uzele u obzir jedino u trenucima netom nakon poroda, dok su mi noge još uvijek bile prilično paralizirane od epiduralne i dok mi je moje ljubičasto novorođenče, koje sam prvi puta upoznala, ležalo na prsima tražeći bradavicu i malo hrane. Tad mi je liječnica spomenula da imam rascjep prvog stupnja, a zatim ga je zašila i više ga nikad nije niti spomenula. Nisam ni znala na što točno misli, sve dok drugi dan sama nisam potražila taj pojam na Google-u i otkrila da, kad je riječ o ozljedama nakon poroda, nisam baš osvojila olimpijsko zlato. Naime, prvi stupanj je značio da mi je samo koža oko vagine bila 'potrgana', u usporedbi s drugim stupnjem, gdje dolazi i do penetracije unutar mišića ili trećim stupnjem, koji podrazumijeva i oštećenje analnog sfinktera.

Nitko mi nije provjerio te šavove prije nego li sam napustila bolnicu, a s time su se susrele i mnoge mlade majke s kojima sam kasnije razgovarala. 'Ne bi li netko trebao pregledati moju vaginu prije nego odem?', upitala sam supruga. A bilo mi je malo blesavo da ja od nekoga tražim da mi je pregleda... Netko bi to učinio bez pitanja da postoji bilo kakav problem, zar ne? Odlučila sam iskoristiti svoj mali trik s okruglim ogledalcem za šminkanje, pa sam pomoću njega provjerila stanje ondje dolje, baš kao što sam po prvi put napravila sa 14 godina, ali kad sam odjednom napipala ogromnu oteklinu, bilo me prilično strah nastaviti gledati...

'Naručili su me na pregled tek šest tjedana nakon izlaska iz bolnice. Potpuno prekasno'

Medicinske sestre naručile su me na pregled šavova šest tjedana nakon izlaska iz bolnice. S time se susreću i mnoge žene nakon poroda, a za razliku od njih, dijete se naručuje na pregled već dva do tri dana nakon izlaska iz bolnice.

Kad sam izašla iz bolnice, znala sam kako uspavati, premotati, nahraniti, utješiti i paziti na svoje dijete. Ali nisam imala pojma o tome kako brinuti za vlastito tijelo. Nitko mi nije dao nikakav savjet oko toga kako bih se trebala brinuti o području oko šavova niti kako bih to područje trebala čistiti i samu sebe zaštititi od infekcija.

Jedino što su mi dali bila je bočica sa sprejem koja je izgledala otprilike kao boca Gatorade-a te su mi rekli da se tom tekućinom pošpricam 'ondje dolje' svaki put kad mokrim. No, nije mi bilo baš sasvim jasno na koji dio područja 'ondje dolje' misle. A time su mi na neki način poručili da zapravo uopće ne bih trebala previše brinuti o sebi i svome tijelu, već da bih se trebala fokusirati na brigu o novorođenom djetetu.

'Novopečene su majke posebno vrlo slabo svjesne koliki emocionalni i fizički teret predstavlja porod i sve što dolazi nakon te koji su sve razlozi za uzbunu', objašnjava znanstvenica Lauren Brody, autorica knjige The Fifth Trimester koja je tom prilikom intervjuirala više od 700 novopečenih majki iz Amerike vezano uz njihovo fizičko, emocionalno i mentalno zdravlje nakon poroda. 'Općenito sam otkrila da većina žena u potpunosti ignorira vlastite potrebe i brigu o samima sebi.'

Plakala sam svaki drugi dan punih nekoliko mjeseci nakon srpnja, kad je rođeno moje dijete. Internet mi je poručio da je to sasvim normalno. Čak su tom stanju dali i 'preslatko' ime - "The baby blues." Ali moje plakanje nije bilo uzrokovano hormonim niti depresijom niti nekim unutarnjim strahom. Plakala sam zbog snažne oštre boli koja me probadala svaki put kad bih ustala iz kreveta kako bih iz malenog krevetića uzela svoje dijete te zbog toga što još uvijek nisam bila fizički sposobna normalno hodati sobom gore-dolje kako bih ga uspavala. Ta mi je bol onemogućavala da pravilno brinem o vlastitom djetetu i zbog toga sam se osjećala poput veoma loše majke. Ponekad je ta krivnja uspjela nadvladati čak i tu neugodnu bol, pa sam se nekako natjerala biti najboljom mogućom verzijom majke kakva sam mogla biti, što nije bilo dobro niti za mene niti za moje dijete.

'Učili su nas kako premotati dijete te koliko puta dijete tijekom dana podrigne i povrati, ali nitko me nije podučio kako da nakon poroda brinem o vlastitom tijelu'

Prije nego smo dobili dijete, moj suprug Nick i ja išli smo na besplatne satove odgoja i brige o novorođenčetu, koji su se redovito održavali u bolnici. Svaki od tih satova trajao je dobar dio dana i podučavali bi nas svemu što smo mogli zamisliti - od akni koje se mogu javiti kod novorođene djece do toga koliko puta na dan novorođenče može povratiti (mnogo puta)...

No, u bolnici mi nitko nikad nije objasnio kako da brinem o vlastitome tijelu, niti za vrijeme trudnoće niti nakon poroda. Bilo bi divno da nam je netko ponudio barem koji sat instrukcija i predavanja o tome na koje će se načine naše tijelo promijeniti, zašto ćemo se osjećati čudno te zbog čega moramo, a zbog čega ne moramo brinuti.

'Ne postoji mnogo edukativnih programa vezanih uz posljedice s kojima će se tijelo žene susreće nakon poroda. A to nije samostalno usađeno u nas, poput možda ostalih prenatalnih informacija', objašnjava Erica Chidi Cohen, profesionalna doula, jedna od osnivačica reproduktivnog wellness centra Loom, koji se nalazi u Los Angelesu te autorica knjige Nurture: A Modern Guide to Pregnancy, Birth, Early Motherhood. 'Nitko ženama ne govori da bi im se nakon poroda tjednima moglo javljati snažno krvarenje, da bi mogle osjećati kontrakcije u urinarnom traktu mjesecima nakon poroda, da bi se mogle pojačano znojiti, patiti od inkontincije te koliko je velika vjerojatnost oboljenja od raznih vrsta infekcija urinarnog trakta, pogotovo ako su primale epiduralnu.'

Potpuna je i besmislena glupost da bi se majke trebale oslanjati na internet za informacije o ovako ozbiljnim temama, jer ono što se ondje nalazi većinom je anegdotalno i moguće pogrešno... Ja sam sretna što sam dobila korisne informacije od velikog broja žena, od kojih neke vrlo dobro poznajem, dok su druge gotovo potpuni stranci koje sam upoznala na društvenim mrežama. Ali sve su one sa mnom podijelile korisne savjete oko toga da sama sebi napravim ledene obloge od ogromnih uložaka i dječjih pelena; da bradavice redovito premazujem maslinovim uljem; da lidokainom premažem uloške te ih prislonim na mjesto na kojem osjećaj najjaču bol... Čista čarolija. Njihova mi je pomoć jako dobro došla, ali sve sam te savjete trebala dobiti od medicinskih profesionalaca...

Porod je bolan. Oporavak od poroda je također bolan. Ali ne postoji apsolutno niti jedan razlog zašto bismo tu bol skrivali i od nje radili misterij."

Izvor: Redbook Magazine