Psiholozi, psihijatri i drugo liječničko osoblje koje se bavi poremećajima prehrane ima problema s predrasudama prema osobama prekomjerne težine, pišu američki mediji.
Nesklonost prema ljudima s prekomjernom težinom zabilježena je kod zdravstvenih djelatnika, poput liječnika, medicinskih sestara i studenata medicine, iz čega slijedi da nema razloga očekivati da će stručnjaci koji tretiraju poremećaje prehrane biti imuni na te predrasude, rekla je voditeljica istraživačkog tima u Centru za hranu i debljinu na sveučilištu Yale RebeccaPuhl.
Negativan odnos prema prekomjernoj težini smatra se društveno prihvatljivim, kaže ona.
Budući da bi terapeuti trebali pomoći ljudima s poremećajima prehrane koji su bili žrtve zlostavljanja zbog svoje težine, nesklonost terapeuta može biti iznimno štetna i omesti tretman, kaže Puhl.
Gotovo 4 posto djevojaka i žena ima poremećaj prehrane - anoreksiju, bulimiju ili nespecifične poremećaje - u nekoj životnoj dobi. Kod dječaka i muškaraca, brojka je ispod 2 posto.
Za ovu studiju je više od 300 stručnjaka odgovaralo na anonimni upitnik, a odgovori su pokazali vrlo jasnu nesklonost debelima i zanimljiva stajališta prema tretiranju debelih pacijenata. Polovica ispitanih kazala je da je čula druge u svom okruženju kako daju negativne komentare o pretilim pacijentima.
Gotovo polovica ispitanog medicinskog osoblja vjeruje da stručne osobe koje tretiraju ljude s prekomjernom težinom imaju često o njima negativne stereotipe, a 42 posto smatra da pacijenti s prekomjernom težinom nisu motivirani da poboljšaju svoje prehrambene navike.
Šezdeset i četiri posto terapeuta kaže da njihovi pretili pacijenti ne slijede njihove naputke, već varaju i sebe i njih, rekla je Puhl.
Predrasude vode do toga da liječnici komuniciraju na snishodljiv način i netočno zaključuju o tome je li pacijent sposoban boriti se s prekomjernim kilogramima. Nesklonost debelima utječe i na količinu vremena koje liječnik posvećuje pacijentu.
Predrasude se često iskazuju na suptilan i neverbalan način, poput razgovora s manje topline ili manje osmjeha, kaže Janice Sabin s washingtonskog sveučilišta.
Pacijenti suočeni s liječnikom za kojeg zaključe da ima predrasude često se osjećaju osramoćenima i prestaju tražiti pomoć.
Preporuka je nekih da se i terapeuti uključe u određene programe senzibiliziranja i empatije, kao dio njihova cjeloživotnog obrazovanja.
