Alzheimer je podmukla bolest mozga obilježena polaganim propadanjem mentalnih sposobnosti koja se može neprimjetno razviti desetljećima prije nego što se pojave simptomi. Međutim, moguće je da skriveni znakovi stanja postoje puno prije, piše Science Alert.
Novo istraživanje sugerira da je stanjivanje mrežnice, tkiva osjetljivog na svjetlo koje oblaže stražnji dio oka, u srednjoj dobi povezano s kognitivnim performansama u ranom i odraslom životu.
Iako je potrebno još istraživanja, tim koji stoji iza ove nove studije tvrdi da bi rezultati jednog dana mogli utrti put prema jednostavnom očnom testu koji bi mogao pomoći predvidjeti rizik osobe od stanja kao što je Alzheimerova bolest, najčešći oblik demencije.
"S obzirom na to da nismo bili u mogućnosti liječiti uznapredovalu Alzheimerovu bolest i da je globalna prevalencija bolesti u porastu, mogućnost identificiranja ljudi u pretkliničkoj fazi, kada još imamo priliku intervenirati, vrlo je važna", kaže zdravstvena istraživačica Ashleigh Barrett-Young sa Sveučilišta Otago, Novi Zeland.
Poremećen svakodnevni život
Osobe s Alzheimerovom bolešću često žive s oštećenjima vida koja mogu doprinijeti mentalnoj zbunjenosti, dezorijentaciji i socijalnom povlačenju. Sve su to simptomi koji, zajedno s gubitkom pamćenja, remete svakodnevni život milijuna ljudi koji žive s tom bolešću diljem svijeta.
Međutim, ovo nije prvi put da znanstvenici sugeriraju da bi oči mogle biti "prozor" u mozak. Prije više od deset godina, istraživači su pronašli amiloid-beta proteine, obilježje Alzheimerove bolesti, u mrežnici ljudi s tom bolešću, a naknadne studije oka otkrile su da su pacijenti s Alzheimerom također imali tanju mrežnicu.
Studija iz 2018. također je otkrila jake veze između Alzheimerove bolesti i tri uobičajena očna stanja, uključujući glaukom i makularnu degeneraciju. Iako su takve opažene povezanosti intrigantne, čimbenici rizika za Alzheimerovu bolest su brojni i raznoliki, pa se za sada sve veze između Alzheimerove bolesti i zdravlja očiju još uvijek intenzivno istražuju.
U novoj studiji, istraživači su prikupili podatke iz dugotrajne Dunedinske studije, koja je pratila živote više od 1000 beba rođenih ranih 1970-ih u jednoj bolnici na Novom Zelandu. Pet desetljeća kasnije, kao dio eksperimenta Dunedin, Barrett-Young i suradnici odabrali su za svoju analizu podskupinu od 865 odraslih koji su skenirali oči u dobi od 45 godina, zajedno s nizom neuropsiholoških testova u odrasloj dobi i ranom djetinjstvu.
Što je otkriveno?
Na snimkama je izmjerena debljina dvaju različitih dijelova mrežnice (slojevi živčanih vlakana retine i slojevi ganglijskih stanica). Analiza je pokazala da su sudionici studije s tanjim slojevima retine postigli niže rezultate na testovima kognitivnih performansi, kako u odrasloj dobi, tako i u dobi kada su bili djeca.
Međutim, nije pronađena nikakva poveznica između stanjivanja mrežnice i ukupnog pada kognitivnih sposobnosti (između djetinjstva i srednje dobi) što bi moglo ukazivati da se nešto događa u mozgu.
Dok su tanji slojevi retinalnih živčanih vlakana u 45. godini povezani s padom brzine obrade mozga od djetinjstva, to bi mogao biti samo znak općeg starenja, a ne nužno povezano s Alzheimerovom bolešću. "Nalazi sugeriraju da bi [debljina mrežnice] mogla biti pokazatelj ukupnog zdravlja mozga", kaže Barrett-Young, koji je vodio studiju.
Ostaje nepoznato hoće li očni test za predviđanje tako složene i podmukle bolesti poput Alzheimerove bolesti ikada biti moguć. Međutim, brojne prijašnje studije, koje su uključivale osobe s demencijom, a ne samo zdrave odrasle osobe, sugerirale su da stanjivanje mrežnice može prethoditi kognitivnom padu i dijagnozi demencije.
No, napominje Science Alert, ovo je relativno novo područje i rezultati su mješoviti. Potrebno je više istraživanja da bi se razdvojio redoslijed događaja, kako bi se vidjelo da li stanjivanje mrežnice zapravo prethodi nastanku Alzheimerove bolesti, jesu li promjene sekundarni simptomi bolesti ili jednostavno odražavaju starenje ili druge čimbenike načina života. Sve su to mogućnosti.
Rutinski očni pregledi?
Unatoč izgledima, istraživači očito misle da je korisno istraživanje stanjivanja mrežnice kao biomarkera kognitivnih promjena, s obzirom na sve što je do sada pronađeno te rastući teret Alzheimerove bolesti.
Budući da su rutinski očni testovi jeftiniji od skeniranja mozga koje se obično koristi za ispitivanje zdravlja mozga, oni bi bili isplativa alternativa za praćenje promjena u zdravlju mozga tijekom vremena, ako buduća istraživanja budu dala dovoljno razloga za to.
"U budućnosti", kaže Barrett-Young, "ovi bi nalazi mogli rezultirati korištenjem [umjetne inteligencije] za snimanje tipične optičke koherentne tomografije, napravljene kod optometrista, i kombiniranje s drugim zdravstvenim podacima kako bi se odredio vaš vjerojatni rizik za razvijanje Alzheimerovu bolest."
Studija je objavljena u JAMA Ophthalmology.
