Do ovog zaključka došli su znanstvenici s Brookhaven National Laboratoryja nakon promatranja sedam vrlo debelih osoba koje su dvije godine liječene od pretilosti uporabom želučanog stimulatora.
Ugrađena naprava rasteže želudac podražujući živac vagus laganim strujnim udarom, čime se mozgu signalizira da je želudac pun te se osoba osjeća manje gladnom. Time se oponaša prirodni mehanizam stvaranja osjećaja sitosti.
Sudionici u eksperimentu smanjili su tjelesnu težinu u prosjeku za 11,6 posto u odnosu na težinu prije početka tretmana želučanim stimulatorom. Tijekom trajanja istraživanja, šest od sedam ispitanika još uvijek je imalo za pet posto manju težinu nego ranije.
Kada se naprava uključi, ona preko odgovarajućeg živčanog puta stimulira dio mozga povezan s emotivnim jedenjem tj. jedenjem u cilju ublažavanja emocionalnog stresa. Sudionici su izjavili da se želja za uzimanjem hrane smanjila u razdoblju kad je želučani stimulator bio uključen.
Na temelju dobivenih rezultata istraživači su zaključili da se područja mozga koja se aktiviraju stimulacijom želuca preklapaju s onima koja se kod ovisnika aktiviraju u trenutku pojave jake želje za drogom. Na taj način se podupiru tvrdnje o sličnosti u moždanim živčanim krugovima koji su podloga za opsesivno uzimanje hrane, odnosno za prisilnu konzumaciju droge.
