Dezodorans možda ubija neugodne mirise, ali ubija i zdravlje.
Velike se polemike vode oko toga da kupci nisu jasno upozoreni na ozbiljne posljedice koje mogu prouzročiti pojedini sastojci dezodoransa. Stručnjaci alarmiraju: opasni su i nanose nepovratnu štetu organizmu.
"Koža je pod pazuhom izuzetno tanka tako da se sve te tvari upijaju i sustavno truju organizam. A zna se da soli aluminija potiču, pogoršavaju i izazivaju različite degenerativne bolesti tipa Alzheimer, Parkinsonove bolesti i niza drugih bolesti", upozorava dermatovenerolog Dinko Kaliterna.
Zna se koji su sastojci štetni, ali svejedno se koriste kako bi dezodoransi bili učinkoviti. Kupci su putem deklaracija upozoreni, ali ne na pravi način.
"Bez obzira što je na nekom dezodoransu navedeno da je za osjetljivu kožu, to ne znači da je njegova primjena sigurna. Trebalo bi napraviti procjenu sigurnosti primjene. On može ukloniti, recimo, alkohol, ali ako se ukloni aluminijeva sol, onda se smanji efikasnost. Tu se proizvođači suočavaju s velikim problemom.
Aromaterapeutkinja Džaneta predlaže prirodne dezodoranse.
"Oni mogu sadržavati razna nerafinirana hladno-prešana ulja i maslace, mogu sadržavati sodu bikarbonu, aru prah ili kukuruznu škrob, jabučni ocat i limunsku kiselinu", rekla je aromaterapeutkinja Džaneta Čokić.
Koriste se i razni hidrolati te, naravno, eterična ulja.
"Naravno, primjena eteričnih ulja sigurno nije samo za mirise tih proizvoda, nego imaju i svoju dezodorirajuću, protumikrobnu, antiseptičnu ulogu", dodala je Čokić.
No takva alternativna rješenja ne umanjuju činjenicu da su kupci dezodoransa prevareni i da im je ugroženo zdravlje.
Čak si na na deklaracije ne možete osloniti jer često ne donose potpune informacije. Čini se da je posezanje za prirodnim mirisima jedno rješenje.
