Zanoktice su jedan od najiritantnijih kozmetičkih problema i ne možete kriviti one koji ih često čupaju. Ti komadići poderane kože, koji se pojavljuju pored nokta, često se zakvače za odjeću i nakit te mogu izgledati neuredno, piše Daily Mail.
POGLEDAJTE VIDEO: Super šiljasti, krzneni ili nokti koji izgledaju poput bombona - kako Hrvati reagiraju na ove ekstremne trendove?
No, stručnjaci za kožu upozorili su da stalna želja za čupanjem zanoktica može biti izdajnički znak bolesti koja se zove dermatilomanija, malo poznatog tipa opsesivno-kompulzivnog poremećaja.
U snimci objavljenoj na TikToku, podijatrica iz Los Angelesa dr. Dana Brems, pokazala je svojim pratiteljima kako to stanje izgleda koristeći video osobe koja čačka zanoktice.
Liječnici mogu dijagnosticirati dermatilomaniju kada netko čupa zanoktice "čak i do točke oštećenja ili rana". "Točan uzrok nije u potpunosti shvaćen, ali stres i tjeskoba mogu pogoršati simptome", istaknula je dr. Brems.
Dvije vrste dermatilomanije
Smatra se da dermatilomanija pogađa do pet posto američke populacije u nekom trenutku života, oko 16 milijuna ljudi, procijenila je klinika u Clevelandu.
Iako se smatra oblikom opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OKP), postoje ključne razlike. Primjerice, problem s kožom ne dolazi uvijek uz opsesivne misli, a osobe s OKP-om obično se ne ozljeđuju namjerno.
Ključni element dermatilomanije je nemilosrdno čupanje, do te mjere da ono počinje ometati svakodnevni život bilo zbog ozljede ili stresa. Postoje dvije vrste čupanja kože kod dermatilomanije, otkrili su klinici u Clevelandu.
Dermatilomanija najviše pogađa žene
Automatski koji se često događa bez da osoba o tome razmišlja ili fokusirani, koji se ispoljava kada osoba posveti vrijeme toj svojoj navici. Fokusirano čupanje najviše je povezano s ozljedama.
To utječe na posao, društveni život i druge dnevne aktivnosti osobe te mogu dobiti potencijalno ozbiljne infekcije, upozorili su iz Međunarodne zaklade za OKP.
Stanje najviše pogađa žene i one koji pate od tjeskobe, pokazuju studije, a može biti potaknuto velikim životnim traumama.
Srećom, istraživanja pokazuju da liječenje može biti učinkovito za ublažavanje te navike. To uključuje specifične vrste kognitivne bihevioralne terapije i SSRI antidepresive, koji se također se koriste za liječenje anksioznih poremećaja.
