Zamislite da kupite komad odjeće na čijoj etiketi piše ovakav tekst: "100 posto pamuk. Proizvedeno u Kambodži, izradio Behnli, star devet godina. On svako jutro ustaje u pet sati i ide u tvornicu tekstila u kojoj radi. Noć je kad ide na posao, noć je kad se vraća s posla. Oblači se lagano jer je temperatura prostorije u kojoj radi 30 stupnjeva Celzijevih. Prašina u sobi skuplja mu se u nosu i ustima. Provest će cijlie dan gušeći se kako bi zaradio manje od jednog dolara. Maska bi tvrtku koštala manje od 10 centi. Etiketa ne sadrži cijelu priču".
Džempere i jakne s takvim etiketama prošle je godine predstavila kampanja Etiketa ne sadrži cijelu priču humanitarne organizacije Canadian Fair Trade. Organizacija se bori za objavu cijele istine na etiketama nakon što je 2013. godine u Bangladešu poginulo 1100 ljudi koji su se nalazili u tvornici Rana Plaza kad se čitava zgrada srušila.
Huffington Post je odlučio podsjetiti na ovu kampanju i priču o modernim robovima, o nekoliko stotina njih od milijuna potplaćenih, izrabljivanih, zlostavljanih i mučenih širom svijeta.
U SAD-u je, osim sastava odjevnog predmeta, na etiketi obavezno navesti i zemlju porijekla. Na taj način možemo znati je li naš komad odjeće izrađen u neljudskim uvjetima i postati svjesniji izrabljivanja ljudi i djece.
