Jadransko more je pretežno zatvoreno more koje je povezano s Jonskim morem, a preko njega Sredozemnim morem.  Granica Jadranskog i Jonskog mora su Otrantska vrata široka 75 km između Italije i Albanije, a to je ujedno i put u najveću dubinu Jadranskog mora   

Jadransko more je pretežno plitko. Tako je Jadran sjeverno od Pule maksimalne dubine koja ne prelazi 50 m, a sjeverno od Zadra 100 m – taj prostor je za vrijeme ledenog doba bio na kopnu. 

Jadransko more i otoci  Južni dio Jadrana ima udubinu u kojoj dubine naglo padaju i najveća dubina Jadranskog mora je 1233 m.

Najveća dubina Jadranskog mora   

Istočna obala Jadranskog mora, osobito njezin hrvatski dio, izrazito je razvedena dok je zapadna (talijanska) obala mnogo ravnija.  Ta obala je također i izrazito visoka – uz obalu se pružaju planine, osim u prostoru zapadne Istre, zadarskog zaleđa, dijela crnogorske obale te albanske obale.  Prema jugoistoku se dno od Palagruškoga praga spušta u Južnojadransku kotlinu, gdje je i najveća dubina Jadranskog mora koja tu iznosi 1228 m. U sjeverozapadnom dijelu Jadranskoga mora dno se sastoji pretežno od pijeska i mulja. 

S druge strane, talijanska obala Jadrana je pretežno niska. Razvedenost obale je posljedica potapanja planinskih reljefnih oblika zbog otapanja leda nakon ledenog doba (tada se je razina mora izdigla 100 m, te su vrhovi nekadašnjih planina postali otoci, a doline zaljevi i morski prolazi).  Posljedica toga je da smjer pružanja otoka prati smjer pružanja planina na kopnu. To je prvi put uočeno na obali Dalmacije, te se u cijelom svijetu takav tip obale naziva dalmatinski tip obale.