Štitaste uši na agrumima su mali, nježni kukci tijela prekrivenih tvrdim štitićima. Od oko 3.000 poznatih vrsta koje su rasprostranjene po cijelom svijetu, u srednjoj Europi živi oko 90 vrsta.

Boja im varira prema vrsti od svjetlooker, žućkastosmeđe do tamnosmeđe. Veličina im se kreće između 0,8 i 6 mm, a najveća vrsta može narasti do 38 mm. Pričvršćeni su na naličje ili lice lista i na površinu drvenastih dijelova biljke.

Štitaste uši na agrumima izuzetno su važna natporodicaunutar razreda kukaca u koju se ubraja više fizioloških štetnika velike važnosti za voće. Slabo su pokretljive i ne mogu se održati na jednogodišnjem kulturnom bilju, koje, zbog toga, rijetko napadaju. Hrane se uglavnom bjelančevinama sadržanim u biljnim sokovima. Kako se biljni sokovi sastoje uglavnom od čistog šećera, neke vrste ga izlučuju u obliku bistre i ljepljive, medene rose.

Štitaste uši na agrumima suzbijaju se različitim metodama, od kojih su još uvijek najvažnije kemijske metode. Zimsko prskanje (za vrijeme mirovanja vegetacije) osnovna je mjera sprječavanja šteta od štitastih uši na svim biljkama na kojima se ne provode druge mjere intenzivne zaštite.

U to se vrijeme bez opasnosti za biljke mogu upotrebljavati insekticidi jakog djelovanja, koji uništavaju štitaste uši i ispod štita, a koje je teško ili čak nemoguće uništiti sredstvima koja se smiju primjenjivati tijekom vegetacije.