Lijeska ima prirodno stanište u umjerenom pojasu Europe i jugozapadne Azije. Rasprostranjena je u zonama hrasta lužnjaka i hrasta kitnjaka, te jasena i bukve. Samonikla je na nizinama do 1800 metara nadmorske visine, a raste u šikarama, na rubovima šuma, na vlažnim i humusnim zemljištima.

Njačešće se uzgaja kao prehrambena biljka. Životni vijek lijeske je do sto godina.

Lijeska stanište i uzgoj u Hrvatskoj

U kontinen­talnoj RH lijeska pronalazi stanište na položajima koji su s nadmorskom visinom iznad 140m i s odgovarajućim reljefom. Iako lijeske mogu rasti i na dosta većim visinama, čak do 1500m nadmorske visine, u našem klimatu one su od 140 do 600m.​

Lijeska spada u sredozemne kulture i izrazito je heliofitna biljka. Lijeska je i vrlo neobična voćka jer za razliku od drugih biljnih vrsta koje cvatu u proljeće, ona cvate zimi i to za vrijeme najvećih hladnoća od prosinca do ožujka. Zbog toga se može desiti da u veljači, nakon blage zime, mraz potpuno uništi cvjetove a time i stvaranje plodova.

Lijeska je pronašla svoje stanište i potpuno se prilagodila životu u vrtovima umjerene kontinentalne klime pa je, prema tome, prilično otporna na hladnoću. 

Premda staništa lijeske možemo pronaći na rubovima šume i drugim polusjenovitim mjestima, one će svoje plodove donijeti samo na onim granama koje su stalno na osunčanoj strani. 

Često se zbog otpornosti na zagađenja spušta i u gradove. Lijeska je relativno malo osjetljiva na zrak zagađen ispušnim plinovima. 

Ako planirate raditi živice od lijeske, znajte da one zbog svojih gipkih grana i mekog lišća pružaju samo umjerenu zaštitu od vjetra. 

Čitaj, prati i komen tiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!