Kelj je dvogodišnja biljka iz porodice krstašica. Izdržljiviji je od kupusa te bolje podnosi visoke temperature i sušu, baš kao niske temperature i mraz. Zbog toga je idealan za uzgoj u našem priobalju gdje bez problema prezimljuje. Sorte kelja su raznolike, a donosimo ih u nastavku.

Kelj lisnati 

U sorte kelja spada i kelj lisnati (kovrčavi) koji je zastupljen u Italiji i sjeverozapadnoj Europi. On ne formira glavice, nego su mu listovi slobodni i sitno zakovrčani. Iznimno je otporan na hladnoću i dobro uspijeva u svakom vrtnom tlu, pod uvjetom da je dobro drenirano. Lisnatom kelju ne smeta snijeg.

Izmrzli se listovi otkinu i ostave u toploj prostoriji da se otope. Najbolje uspijeva na vlažnom humusnom tlu. Sjetva se obavlja krajem svibnja i početkom lipnja, a sadnja presadnica može se obaviti do sredine srpnja. Kod lisnatoga kelja preporučuje se pojedinačno trgati listove, a stabljiku ostaviti jer iz nje u proljeće iznova potjeraju meki listovi prikladni za salatu.

Kelj pupčar

Kelj pupčar također spada u sorte kelja i ima stabljiku visoku 60-80 cm sa spiralno raspoređenim listovima na dugim peteljkama, koji rastu uzduž stabljike. U pazušcima listova razvijaju se male glavice (pupovi), promjera 3-5 cm. Pod utjecajem niskih temperatura ukusnost za jelo mu se povećava. S primjenom dušikovih gnojiva u prihrani treba biti oprezan da se ne produži njegova vegetacija i da plodovi ne ostanu rastresiti.

Uzgaja se iz presadnica koje se uzgajaju u zaštićenom prostoru u proljetnom razdoblju. Poslije se može uzgajati u plastenicima ili na otvorenome. Sadi se u sklopu 75 x 45 cm, a kao spororastuća vrsta zahtjeva hladnija ljeta i veći postotak vlage u zraku.

Kelj raštika

Raštika dobro podnosi sušu i u tom razdoblju zaustavlja rast, a listovi joj postaju tvrdi i kožasti, ali nakon kiše razvije novo, kalitetno lišće. Za vegetativni rast optimalne su temperature 15 – 20 ºC. Dobro podnosi visoke ljetne temperature i niske zimske do -10 ºC, a kroz kraće vrijeme i do -15 ºC. Odgovaraju joj duboka, strukturna tla uz pH 6 – 7,2. Iako je otporna na bolesti i štetnike, ipak je bolje da se ne uzgaja na istoj površini najmanje 3 godine.

Čitaj, prati i komen tiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!