Samonikle jestive šumske biljke su pored lova bile najstariji čovjeku raspoloživ izvor hrane.  Danas je uporaba samoniklog jestivog šumskog bilja očuvana samo kod rijetkih zajednica koje nisu imale dodir s onime što nazivamo civilizacijom. 

U posljednje vrijeme, interes za šumske biljke, kako kod nas tako i u svijetu, sve više raste pa samonikle jestive šumske biljke postupno polako ali sigurno ponovo zauzimaju mjesto koje im i pripada.

Malina

Glog

Bazga

Tu su još i medvjeđi luk, ljekovita šparoga, jarebika, oskoruša, kupina, šumske jagode, čičak, maslačak, borovnica, razne vrste gljiva,  i mnoge druge koje ovdje nećemo spomenuti a tu su, na dohvat ruke, u šumi.

Šumske biljke su i one manje poznate, ali podjednako vrijedne a to su tušt, barica, ljekovita potočarka, maginja, rašeljka, žutika i crvena hudika i ostale. U Hrvatskoj je branje samoniklih jestivih šumskih biljaka najraširenije na jugu, u Istri, primorju, Dalmaciji,na otocima i u Zagori.

Šumske biljke su u pravilu bogatije vitaminima i mineralima od drugog bilja, a bogato je mikroelementima. Prvenstvena blagodat ovih biljaka je što su bitno manje onečišćene najrazličitijim toksinima koje suvremeno poljodjelstvo koristi. 

Osnovno pravilo je da pri branju bilja nikako ne smijemo biti pohlepni i željni da sve uzmemo za sebe te ne smijemo zaboraviti da o šumskim biljkama ovisi i ne malobrojni životinjski svijet. Šumske biljke sakupljaju se isključivo pažljivo birajući vrste koje zaista dobro poznajemo, a one rijetke i zaštićene vrste treba brati samo u ekstremnim situacijama.

Šumske biljke nisu samo besplatna hrana, nego su i besplatni prirodni lijekovi pa zato uzmite košaricu, izađite van i pogledajte što se sve skriva u obližnjem šumarku.

Čitaj, prati i komen tiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!