Sjetva zimske salate se počinje planirati početkom jeseni. Salata dolazi iz porodice glavočika (Compositae). Sjetva salate se obavlja u više različitih perioda i potrebno je poznavati dobro svaki period sjetve. Posebno je to važno kada se planira sjetva zimske salate, jer za jesensku i zimsku potrošnju potrebno je sijati sorte salata koje su odgovarajuće upravo za to razdoblje. Da bismo salatu brali početkom prosinca u zaštićenom prostoru, sjetva zimske salate se mora obaviti polovicom listopada, a rasađivanje mjesec dana poslije.  Zemlju je potrebno prekopati (preštihati) i pognojiti stajskim ili mineralnim gnojivom. Za jedan m2 potrebno je 2 do 3 lopate stajskog gnoja. U suvremenoj stakleničkoj proizvodnji rasada salate ona se uzgaja u specijalno pripremljenim presanim tresetnim kockicama veličine 3-4 cm.  Sjetva zimske salate se obavlja piliranim sjemenom pomoću specijalnog stroja koji ulaže jednu po jednu sjemenku u svako konusno udebljanje kockica.  Zasijane kocke nakon toga treba zaliti i pokriti plastičnom folijom dok sjeme ne počne nicati. 

Salatu možemo uzgajati na različitim tipovima tla, i težim i lakšim, pod uvjetom da im je reakcija približno neutralna. Ona, naime, ne podnosi ni suviše kisela ni suviše bazična tla pa to treba imati na umu. Sjetva zimske salate najbolje uspijeva na srednje teškom humusom bogatu tlu.

Sjetva zimske salate obavlja se u redove na razmak 20 cm red od reda. Kada se razviju prva dva lista, biljke se prorijede na razmak od oko 5 cm. Ostavljaju se da prezime. Rano u proljeće, čim počnu radovi u polju, prorjeđuje se na još veće razmake, na 20 cm za salatu glavaticu, a 15 cm za lisnatu salatu. 

Rokovi po kojima se obavlja sjetva zimske salate na otvorenom ovisni su o dužini vegetacije kultivara, potrebama tržišta te klimi područja u kojoj se salata uzgaja.