Rijetka su stabla koja mogu kroz cijelu godinu pružiti vizualni užitak kao što nam to može pružiti japanski javor i sve njegove vrste.
Listovi ovih stabla mijenjaju boju kroz najfinije nijanse,
postepeno od ruba lista ili ruba krošnje kroz kasno ljeto i
jesen.
Promjene boje lista japanskog javora ovise o
vrsti i kultivaru i klimatskim uvjetima, te variraju iz
godine u godinu i nikada nisu potpuno iste.
Japanski javor i sve njegove vrste, su cijenjeni
zbog mladih izdanaka grimizne ili prodorno svijetlozelene boje u
proljeće, sočnog zelenila ljeti, crvenih i zlatnih nijansi u
jesen i zanimljivog i lijepog spleta grana zimi.
Sve vrste japanskog javora uvijek ostavljaju snažan dojam.
Japanci su koristeći prirodnu raznolikost i genetsku varijabilnost stvorili mnoge vrste japanskog javora i nadjenuli im poetična imena koja je često nemoguće prevesti.
Tako imamo vrstu japanskog javora poznatu kao ‘Seiryu’, što bi u
prijevodu značilo ‘Plavo-zeleni zmaj’ iz grupe Dissectum.
Za ovu grupu ima tipične duboko-fino urezane listove i grmoliki
uspravan rast, a paleta boja lišća je, od svijetlo zelene boje s
crvenkastim obrubom u proljeće, preko ujednačeno zelene boje, do
u jesen raskošno snažno zlatne i nježno žute nijanse uz dodatak
grimiznog crvenila.
Japanski javor vrste ‘Sango kaku’ ili ‘Koraljni toranj’ ima crvene grane što je upravo zimi, kada je sve bez lišća, vrlo upečatljivo. Nevjerojatna, snažna, koraljno crvena boja je time jača, što su izboji mlađi.
U današnje vrijeme postoji velika zbrka oko nazivlja i
autentičnosti vrsta japankog javora.
Razlozi su mnogi. Japanska su imena u Americi i Europi bila često
krivo izgovarana, a time i krivo pamćena te krivo zapisivana, pa
bi se uvriježio krivi naziv.
Ili bi se stručni naziv jednostavno zamijenio nekim
jednostavnijim i razumljivijim kupcu.
Svaki kultivar japanskog javora nosi u sebi toliku genetsku varijabilnost da mu svaki potomak dobiven sjemenom može biti potpuno različit.Ta različitost može biti toliko velika da je uopće teško naći sličnost između roditeljske biljke i potomka.
Bogatstvo vrsta japanskog javora dolazi iz njihove velike
genetske varijabilnosti.
Tako imamo vrste japanskog javora u rasponu od
malih grmića, bonsai stabalaca do velikih grmova i visokih
stabala, dlanoliki i rascijepljenih listova, sitnih i krupnih,
nalik na čipku, trakastih, naboranih, varijegiranih, zlatnih,
zelenih,grimiznih i gotovo bijelih te uspravne ili tužne
forme.
Općenito, pojam japanski javor se odnosi na vrste Acer japonicum i Acer palmatum, a nekad se među japanske javore svrstavaju i: pseudosieboldianom; shirasawanum; buergerianum; crataegifolium; mono; rufinerve; truncatum; sve su to vrste japanskog javora koje rastu prirodno na području Japana.
Tu su još i : norveški javor; rubrum – kanadski javor;
Za japanski javor i njegove vrste nema posebne
opasnosti od štetnika, ako je stablo u dobroj
kondiciji.
Moguća je pojava lisnih uši, vinove pipe, tripsa, lisnih minera,
grinja i drugih štetnika, ali rijetko uzrokuju veće probleme
japanskom javoru.
Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!
