Dalmatinski buhač je autohtona hrvatska biljka koja je važan izvor prirodnog insekticida Piretrina. Dalmatinski buhač raste samo na jugu Hrvatske, pa od tuga i ime koje ga razlikuje od sličnih vrsta kao što su kavkaska, perzijska, armenska ili druge vrste buhača.

Dalmatinski buhač izgledom podsjeća na ivančicu, ali mu je cvijet nešto veći. Dalmatinski buhač ima plavkasto zeleno lišće dužine 45-100 centimetara i cvjetne glavice koje su obrubljene bijelim jezičastim cvjetovima.

Cvjetovi su bijelo-žute boje, latice su bijele, prašnici žute boje, a čaška je sivo-zelena i sastoji se od lapova koji su kožnati i ljepljivi.

Na jugu Hrvatske dalmatinski buhač se tradicionalno u vegetativnoj fazi rasta koristi kao zelena masa za ispašu stoke i u narodnoj medicini, a u generativnoj fazi se cvijet dalmatinskog buhača koristi kao sirovina za izradu botaničkog insekticida. Insekticidni derivat iz dalmatinskog buhača učinkovit je na 75% poznatih insekata.

Dalmatinski buhač samoniklo raste u primorskom području srednje i južne dalmatinske obale. Za rast i razvoj potrebno mu je minimalno 2500 sunčanih sati godišnje, a obilnije kiše i vlaga u svibnju, kada dalmatinski buhač cvjeta, nisu poželjni.

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!