Činele su najpoznatije kad sastavni dio bubnjarskih kompleta. Okruglog su oblika napravljenog od raznih legura. Većina činela je neodređenog tona. Anatomija činela igra veliku ulogu u stvaranju zvuka. U sredini činele je probušena rupa koja se koristi za postavljanje činele na postolje. Zvono ili kupola je uzdignuti dio koji neposredno okružuje rupu. Zvono proizvodi viši ton od ostatka činele. Luk je ostatak površine koji okružuje zvono. Veličina činele utječe na njen zvuk. Obično su veće činele glasnije i zvuk se duže održava. Težina činele također igra ulogu u proizvodnji zvuka. Teže činele imaju glasniji volumen i imaju bolju artikulaciju, dok tanje činele imaju puniji zvuk i niži ton.

Činele postoje od davnina. Njihovi prikazi mogu se naći na prikazima iz 7. stoljeća prije Krista, s područja Starog Egipta, Babilona, Starog Rima. Osim toga, spominjane su i u Bibliji, a svoje su mjesto pronašle i u budističkim hramovima.

Čineli se koriste u mnogim ansamblima, orkestrima, metal i jazz bendovima.