Njemačka abedeca (Das Alphabet) sastoji se od 26 slova, od kojih svaki ima poseban izgovor. Točnije, njemačka abeceda zapravo se sastoji od šest samoglasnika i 20 suglasnika.

Osim osnovnih slova, na to se dodaju još tri slovna znaka za posebne glasove, takozvani prijeglasi (umlauti) koji su nastali spajanjem dva vokala.

Abeceda na njemačkom jeziku sadrži sljedeća slova: A/a, B/b, C/c, D/d, E/e, F/f, G/g, H/h, I/i, J/j, K/k, L/l, M/m, N/n, O/o, P/p, Q/q, R/r, S/s, T/t, U/u, V/v, W/w, X/x, Y/y, Z/z te ranije spomenute dodatne vokale Ä/ä, Ö/ö i Ü/ü.

Osim ovih slova postoji još jedan oblik, a to je oštro s (ß). Ukratko, to je slovni znak  koji se na početku odnosio isključivo na ligaturu, ali se kasnije proširio i na zamjenu dva slovna znaka s (ss, sz). Oštro s koristi se samo u onim riječima koje je pišu malim slovima, dok se u riječima velikih slova uvijek upotrebljava dvostruko slovo s.

Što se tiče prijeglasa, odnosno umlauta to je posebna promjena samoglasnika uzrokovana samoglasnikom u sljedećem slogu, u sklonidbi imenica, kod pridjeva u komparativu ili pak kod glagola u sprezanju. U njemačkom jeziku predstavlja nadslovni znak (dvije točkice) nad određenim slovima (ä, ö, ü).

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!