Jadransko more slovi za jedno od sigurnijih zbog čega je njegova obala top destinacija za brojne turiste iz cijelog svijeta. Ne postoji bolji način opuštanja od brčkanja, plivanja, plutanja ili ronjenja (ovisno o tome što tko voli) u kristalno čistome i pitomome moru. S namjerom da uživa u blagodatima Mediterana, jedna žena iz Srbije uplatila si je godišnji odmor u Boki Kotorskoj pa s partnerom otputovala put juga. No, odmor se pretvorio u bolno iskustvo koje ova Srpkinja, kaže, neće nikada zaboraviti.
"Muž i ja otišli smo prije par godina u Boku. Odlučili smo posjetiti Adu Bojanu. Skoro četiri sata vožnje zakrčenom Jadranskom magistralom na kraju se isplatilo. Ada Bojana je zaista čudo. More, valovi, mir, nema galame. No, ispostavilo se da ima nečeg drugog i to u pijesku. Na teži način sam saznala da se tu krije zvjerka koju zovu Dragana. Čim smo se upoznale shvatila sam svu ironiju njenog imena. Elem, tek što sam ušla u more, osjetila sam oštru bol u malom prstu desne noge. Prvo sam pomislila da sam nagazila na komadić stakla, ali stakla nigdje, more čisto, nema krvi.
Osim što boli kao vrag...
Poslije desetak minuta shvatila sam da baš boli i da moram izaći van iz mora. Na prstu se ne vidi ništa , ali kako koračam prema tušu, bol se širi, raste i već mi dolazi da vrištim. Stisnem zube, ali osjećaj je kao da sam gurnula nogu u plamen. Muž me pridržava jer mi se počinje povraćati i vrtjeti u glavi. U međuvremenu, prst crveni. Sad me već hvata panika jer, osim što boli kao vrag, ne mogu shvatiti što se dogodilo. Da nije meduza…? Ne pomaže ni hladan tuš, stvarno mi dođe da zaplačem. I dok se tako u polusvjesnom stanju držim za tuš i grčim, muž dotrčava po vrelom pijesku uz riječi: 'Ugrizla te Dragana!' To je to, poludjela sam. Ispostavilo se ipak da sam dobro čula. U kafiću na plaži, u kojem je potražio pomoć, rekli su mu da me ubo ozloglašeni morski pauk, takozvana Dragana, najotrovnija riba na Jadranu. Usput je saznao i rješenje - trebam staviti stopalo u vrući pijesak i sve će proći. I stavim, što ću… ne misleći na vrelinu pijeska. Točnije, nisam je toliko ni osjetila od boli.
I taman kada sam pomislila kako više ne mogu izdržati, počelo je djelovati. Boli jako, ali manje, i još manje… i eto me pod suncobranom s bočicom vode, pokušavam shvatiti što se upravo dogodilo. Dogodilo se to da sam nagazila na ribu latinskog naziva Trachinus draco, pravu napadačicu koja se skriva u pijesku i bode svojim otrovnim bodljama sve što joj se približi - rakove, manje ribe, mene… I dok mi konobar u prolazu šaljivo dobacuje: 'Pecka malo, a?', nađem na Googleu kako su ribar, istina rijetko, zbog boli u agoniji pokušavali sebi odsjeći prst kada bi je greškom ulovili u mrežu. U svemu je ipak dobro što je otrov termolabilan, a to znači da mu je toplina slaba točka pa zato treba što prije mjesto uboda uroniti u vrući pijesak ili vodu koja je tik do ključanja te držati 15-ak minuta", prenosi Kurir bolnu avanturu s ljetovanja Nevene Dimitrijević.
Da je zaista riječ o opasnoj ribi s kojom nema šale, potvrđuje i nesretni slučaj koji se dogodio u kolovozu prije dvije godine u moru u španjolskoj, blizu katalonskog grada Girone. Tada je od uboda ribe pauka preminuo 16-godišnji dječak. Riba ga je, dok je ronio, ubola u vrat te je tinejdžer doživio anafilaktički šok i utopio se.
