Klima u Europi nastavila se zagrijavati i u 2020., a posebno su bila pogođena arktička područja Sibira s temperaturom koja je za 4 stupnja Celzija bila viša od prosječne, objavio je u četvrtak Program Kopernik.
Na globalnoj razini, 2020. je bila jedna od dvije najtoplije godine ikada zabilježene, jednako kao i 2016. godina, ističe se u izvješću Kopernika, europske službe za praćenje klimatskih promjena, o "stanju klime u Europi".
No, 2020. je bila najtoplija u Europi, gdje je prosječna temperatura bila 0,4 stupnja viša od prosječne temperature pet prethodnih najtoplijih godina - svih u istom desetljeću.
Zatopljenje je posebice obilježilo zimsku sezonu koja je imala 1,4 stupnja više temperature od prethodnog rekorda.
Fenomen zatopljenja je izrazito vidljiv na sjeveroistoku europskog kontinenta, a naročito u arktičkim područjima Sibira, s najtoplijom godinom ikada zabilježenom - čak 4,3 stupnja višom temperaturom od prosječne.
Cijeli Arktik je zabilježio drugu najtopliju godinu ikada - 2,2 stupnja Celzija više od srednje temperature u razdoblju od 1981-2020.
Posljedično tome, arktički ledeni pokrivač se također rekordno smanjio. Apsolutni toplotni rekord ispod arktičkog kruga zabilježen je u ruskom, sibirskom gradu Verhojansku, čak 38 stupnjeva Celzija. To su područje, zbog blagih i suhih zima, pogodili razorni šumski požari poznati kao "zombiji".
Najviše razine koncentracije stakleničkih plinova
"Bilo je to daleko najtoplija godina u arktičkom Sibiru (...) dramatična godina", kazala je Fraja Vamborg, glavna autorica izvješća.
No, iako su oboreni brojni temperaturni rekordi, u ostalim dijelovima kontinenta toplinski udari su 2020. bili manjeg intenziteta u odnosu na prethodne godine. Jesen je pak bila iznimno vlažna s neuobičajenim meteorološkim fenomenom, olujom Alex koja se u listopadu posebice teško obrušila na Veliku Britaniju i jug Alpa. Tada je oluja u Francuskoj poharala više sela u zaleđu Nice, 10 ljudi je poginulo, a osam se smatra nestalim.
Koncentracija stakleničkih plinova, posebice ugljičnog dioksida (CO2) i metana, povećala se za 0,6 i 0,8 posto te dostigla najviše razine od početka mjerenja satelitima 2003.
Rezultati godišnjeg, četvrtog po redu izvješća Kopernika daleko su od ciljeva zacrtanih Pariškim sporazumom iz 2015. o smanjenju emisija stakleničkih plinova kako bi se globalno zatopljenje ograničilo na 1,5 stupnjeva Celzija više u odnosu na predindustrijsko razdoblje. Da bi se to postiglo trebalo bi smanjiti emisije CO2 za 7,6 posto svake godine između 2020. i 2030.
U izvješću se upozorava da se temperatura na globalnoj razini u posljednjih 10 do 15 godina povećava, s povećava se i razina oceana, zbog čega su ugroženi deseci milijuna ljudi diljem svijeta.
