Kupanje je bilo jedna od najčešćih svakodnevnih aktivnosti u rimskoj kulturi i prakticiralo se u raznim društvenim slojevima. Kupanje u rimskim saunama bilo je zajednička aktivnost.

Rimske saune varirale su od jednostavnih do iznimno razrađenih građevina, a bile su različite veličine, rasporeda i ukrasa. U rimskoj sauni, kupač je izazivao znojenje postupnim izlaganjem sve većim temperaturama. Kako bi se prilagodili ovom ritualu, svaka rimska sauna sadržavala je niz prostorija koje su postajale sve toplije. Većina je sadržavala apodyterium - prostoriju odmah unutar ulaza u koju je kupač spremao svoju odjeću. Zatim je kupač napredovao u frigidarium - hladnu sobu sa spremnikom hladne vode, tepidarium, toplu sobu i na kraju caldarium - vruću sobu.

Kaldarij, koji se grijao žarom ispod šupljeg poda, sadržavao je umivaonike s hladnom vodom koje su kupači mogli koristiti za hlađenje. Zatim se kupač vratio u hladniji tepidarij na masažu uljima i završno struganje metalnim priborom. Neke kupelji su sadržavale i suhu prostoriju za odmor gdje je kupač završavao proces odmaranjem i znojenjem.

Rimska sauna je i danas popularna zbog svog specifičnog načina funkcioniranja i rasporeda prostorija.