Njihovoj nerođenoj kćeri dijagnosticiran je Edwardsov sindrom koji u osnovi znači kako je djevojčica imala tri kopije kromosoma 18, umijesto dvije, koliko imaju zdrave osobe. Djeci s ovom dijagnozom otkazuju vitalni organi.
Samo 50 posto nerođene djece kojima je detektiran ovaj poremećaj uopće prežive porod i budu rođeni u terminu. Čak i ako nekako požive u majčinom trbuhu i budu rođeni, većina djece koja imaju viška kromosoma 18, preminu samo mjesec dana nakon dolaska na svijet. Tek 10 posto djece s Edwardsovim sindromom doživi prvi rođendan.
Za Heather i Nathana to je bila najgora vijest koju su u životu primili. Međutim, nisu odustali.
"Liječnik mi je rekao kako ona neće dugo živjeti, ali mi smo se usredotočili na činjenicu da je ona živa danas i to još dok je bila u trbuhu", rekao je Nathan.
Unatoč tmurnim prognozama, Heather i Nathan dočekali su rođenje svojeg četvrtog djeteta, djevojčice koju su nazvali Olivia.
Svaki trenutak proveden s njom bio im je dragocjen. Malena je Olivia preživjela prvi dan, prvi tjedan, a kada je uspjela proslaviti svoj prvi mjesec života, liječnici i roditelji bili su ushićeni.
Mjeseci su prolazili, a Olivija je sada stara gotovo godinu dana. Ima 11 mjeseci.
"Sve nas je iznenadila jer je poživjela ovako dugo. Ona jede, diše, uči, pleše i smije se, svaki dan", kaže tata Nathan.
Nathan i Heather smatraju kako je u ovakvim teškim situacijama najvažnije usredotočiti se na sadašnjost.
"Dijagnoza je i dalje ista. Mi se i dalje nastojim održati onoga čega smo se držali dok je još bila u trbuhu. Olivija je živa, danas", poručuje Nathan.
Pedijatrica Smita Malhotra ističe koliko je važno ovako loše vijesti, poput vijesti da vam dijete neće dugo poživjeti, uvijek primiti s dozom rezerve. Jer, bez obzira koliko stvari bile loše, sve je moguće.
"Za liječnike je iznimno važno dostaviti točnu dijagnozu i procjenu roditeljima, ali je isto tako vrlo bitno shvatiti kako nada uvijek leži u otpornosti i nevjerojatnoj snazi ljudskoga duha", kaže pedijatrica.
Obitelji malene Olivije svaka je minuta dragocjena. Sve što oni žele jest provesti još jedan dan okruženi svojom djecom.
"Živite život. Znam da to zvuči jako jednostavno, ali, osobno, veliki sam dio života proveo ne čineći upravo to. Bojao sam se dati joj ime Olivija dok je bila u trbuhu. Na taj način, ona je postala moja realnost, a izgubiti ju bi mi bilo još teže. Međutim, živjeti taj dan značilo je dati ime svojem djetetu", pojašnjava Nathan.
"Strah nas sprječava da živimo život. Želite li živjeti, svakoga dana morate donositi odluke. Ponekad i one teške", poručuje Olivijin tata.
Danas je sve što imamo. Olivijin mladi život dokaz je da je tomu tako. Njezini roditelji to znajum, ona to osjeća, a znate to i vi.
Ova je malena djevojčica živa, a liječnici su rekli da će umrijeti, prije no što pročitate do kraja ovaj članak.
Tko bi rekao? Tu je, živa je.
