Doktori su uspješno porodili dječaka i djevojčicu carskim rezom, no njihova je majka nakon poroda preminula.
Krvarenje u mozgu nakon dva mjeseca trudnoće
Trudnu majku su držali na životu 123 dana, što je najduži vremenski period do sada, nakon što je žena pretrpila moždani udar u devetom tjednu trudnoće.
Njen muž je rekao kako su liječnici donijeli nesvakidašnju odluku da ju stave na aparate za održavanje života i spase embrije nakon što su otkrili da njihova sitna srca i dalje kucaju u maternici.
Otac Muriel Padilha (24) rekao je kako su djeca došla na svijet carskim rezom nakon što je njegova supruga Frankielen da Silva Zampoli Padilha (21) bila u sedmom mjesecu trudnoće. Blizanci su rođeni u veljači, a otpušteni su iz bolnice krajem svibnja.
Muž kojem je srce slomljeno zbog gubitka svoje mlade supruge, ali je istodobno presretan zbog uspješnog rođenja Asapha i Ane Vitorie, smatra kako je rođenje njegove djece pravo čudo.
Odlučnost kojom su se bebe borile za život rasplakala je doktore u bolnici Nosso Senhora do Rocio u brazilskom gradu Campo Largo.
Ukrasili su prostor oko Frankieleninog kreveta njenim slikama, i naizmjence su pjevali nerođenim bebama, milovali njen trbuh i pričali nerođenim bebama kako bi nadomjestili majčinu ljubav.
Konstantne medicinske intervencije
Ovaj jedinstveni slučaj imao je brojne komplikacije koje su liječnici uspjeli stabilizirati samo zahvaljujući konstantnim intervencijama lijekovima kako bi spriječili gašenje tijela mlade majke.
Nakon što su aparati isključeni, njeno srce i bubrezi donirani su kako bi spasili dva druga života.
"Išao sam na posao prošlog listopada kada me Frankielen nazvala da se hitno vratim kući", rekao je Muriel, koji već ima dvogodišnju kćer Isu Beatriz s preminulom suprugom.
"Rekla je kaku ju glava ubija od bolova. Rekao sam joj da uzme tabletu. Ali onda je rekla kako osjeća oštru bol u stražnjoj strani vrata koja je bila toliko jaka da je osjećala kao da će kolabirati", kazao je.
Muriel, inače farmer po zanimanju, pojurio je svom domu i zatekao suprugu kako se trese, plače i povraća od nesnosnih bolova.
"Dok sam ju vozio u bolnicu, rekla je: 'Moraš biti spreman prihvatiti to, jer se ja ne vraćam iz bolnice'. Onda se onesvijestila i to su joj bile posljednje riječi koje mi je rekla, i posljednji put kada sam ju vidio živu", prepričava.
Mrtva nakon tri dana
Doktori su dijagnosticirali cerebralno krvarenje, žila je pukla u njenoj glavi i kada je stigla u bolnicu već je jako krvarila iz mozga. Nakon tri dana brojnih testova i skeniranja, liječnici su proglasili mozak mlade majke mrtvim i upozorili Muriela kako za blizance nema nade.
"Rekli su mi da će dati bebama još tri dana jer su mojoj supruzi davali brojne CT skenove, pumpali ju jakim lijekovima i brojnim antibioticima, a to je sve na kraju završilo i u bebama. Rekli su da čim njihova mala srca prestanu kucati isključiti će strojeve te ću moći sahraniti svoju ženu", rekao je.
Samo što srca beba nisu prestala kucati.
"Napravili smo ultrazvuk embrija misleći kako nećemo ništa naći u maternici, ali na naše iznenađenje oni su još bili živi", rekao je dr. Dalton Rivabem, voditelj neurološke jedinice za intenzivnu njegu, koji je bio odgovoran za cijeli slučaj.
"Frankielenini su organi bili netaknuti i surađivali su kao da je i ona bila s nama. Odlučili smo ju držati na životu kako bismo spasili njenu nerođenu djecu. Svakoga dana smo ih promatrali kako normalno rastu", kazao je.
"Bilo je već i drugih sličnih slučaja, ali naš je najduži, puna 123 dana. Počeli smo s dva mjeseca starim embrijima, a porodili zdrave blizance", rekao je dr. Rivabem.
Sudjelovala cijela bolnica
VJERUJETE LI U ČUDA: Beba rođena u 23. tjednu provela godinu dana u bolnici
"Ovo je bio izuzetno težak slučaj koji je zahtijevao intenzivni multidisciplinarni rad. Bilo je puno komplikacija jer je bilo potrebno konstantno održavati pravilan pritisak, oksigenizaciju, održavati konstantnu prehrambenu i hormonalnu ravnotežu. Cijelo smo vrijeme koristili antibiotike", ističe doktor.
Muriel i njegova obitelj posjećivali su mladu ženu svaki dan, a preko 20 profesionalaca sudjelovalo je u brizi za pacijenticu i njene bebe.
"Pronašli smo dječje pjesme i svirali ih djeci u maternici, čak smo izmislili nove melodije samo za njih", rekla je glazbena terapistica Erika Checan.
"Postigli smo uspjeh zahvaljujući sjajnom timskom radu i, naravno, božanskoj svrsi", rekao je dr. Rivabem te dodao kako su svi, uključujući i njega samoga, plakali kada su se bebe rodile.
Širom Brazila tisuće je ljudi, taknuto tragedijom ove obitelji, prikupilo financijska sredstva, kao i odjeću, pelene i drugi potreban pribor za novorođenčad.
Kada su rođeni, Ana Vitoria težila je 1.4 kg, a Asaph 1.3k g, što je u skladu s drugom prerano rođenom djecom te dobi. Zatim su proveli tri mjeseca u inkubatoru kako bi izbjegli rizik zaraze, ojačali, dobili na težini i očistili se od silnih lijekova koji su im ušli u organizam preko majke.
