Profesor Hermundur Sigmundsson i njegov kolega prof. Brian Hopkins sa Sveučilišta Lancaster uporedili su 19 beba plivača i 19 beba iz kontrolne grupe koje nisu znale plivati. Jedini faktor razlike među njima je bila sposobnost plivanja. Svi drugi faktori poput roditeljskog obrazovanja i ekonomskog statusa bila je ista.
Bebe plivači učestvovale su u satovima plivanja dva sata tjedno od svog drugog ili trećeg mjeseca života sve dok nisu imale sedam mjeseci. Tipičan sat uključivao je pomaganje bebi da izvede salto na plutajućem jastuku, ronjenje, skakanje s ruba bazena i balansiranje na ruci svog roditelja u vodi dok hvataju plutajući objekat.
Kada su napunile pet godina bebe iz obje grupe prošle su niz testova poput održavanja ravnoteže, balansiranje na jednoj nozi, skakanje preko konopca i hvatanje male platnene vrećice.
Istraživači kažu da su ih rezultati iznenadili.
"Vrlo smo jasno vidjeli da su bebe plivači bolje u vježbama koje su bile povezane s ravnotežom i sposobnosti da hvataju predmete. Nevjerojatno je uzbudljivo vidjeti da specifični trening malih beba ima utjecaj na kasnije sposobnosti u životu," kaže prof. Sigmundsson.
Profesor Sigmundsson dodaje da je jednostavno zapanjen što su sve instruktori naučili bebe i kako je to ostavilo traga na njihove sposobnosti pet godina kasnije.
