Inducirani porođaj je opstetrički postupak u kojem se izazivaju kontrakcije maternice i porođaj. Ono se uglavnom izvodi nakon što se zaključi da postoje indikacije za početak poroda, ali kada nema naznaka da će on nastati spontano. Indukcijski porod izvodi se kada metode prirodnog izazvanja poroda nisu bile uspješne. Ova vrsta poroda trebala bi se prakticirati jedino kada je to krajnje potrebno, ali danas se često koristi.
Danas postoje tri tehnike induciranog poroda
Danas postoje tri tehnike izazivanja induciranog poroda - amniotomija ili prokidanje vodenjaka, ubrizgavanje lijekova za poticanje kontrakcija ili drip te nanošenje prostaglandinskog gela vaginalno koji omekšava vrat maternice.
Do induciranog poroda dolazi ukoliko je došlo do prekoračenja termina poroda ili prenesene trudnoće. Kod svake žene se razlikuje trajanje menstruacijskog ciklusa, ali bez obzira na to se svaki porođaj koji se dogodi prije 37. tjedna trudnoće smatra prijevremenim. Tako se i svaka trudnoća koja traje duže od 42 tjedna smatra prenesenom. Jedna i druga pojava dosta su česte i ni jedna nije za brigu. Izračunavanje termina može pomoći izračunavanje gestacijske dobi. Potrebu za induciranom trudnoćom predstavlja rizik kada dođe do naborane kože fetusa koja se ljušti te do promjene plodove vode. Ona može poprimiti zelenkastu boju jer u pravoj prenesenoj trudnoći dijete već ima razvijen probavni sustav i počinje obavljati nuždu. Kako nuždu obavlja u plodovoj vodi istovremeno u njoj i živi, a ona mijenja boju radi fekalija. Ovo može biti opasno za dijete pa se treba putem amnioskopije otkriti radi li se o mekoniju (zelenoj boji plodove vode).
Ako dođe do prenesene trudnoće ili početka kontrakcija bez širenja maternice, potrebno je inducirati trudnoću.
Prokidanje vodenjaka se smatra dosta neugodnom pojavom, ali u ovom slučaju dolazi do porođaja unutar 24 sata. Za ovo je uvjet da je trudnica barem djelomično otvorena, da je vrat maternice zreo i proširen nekoliko centimetara. Ova se metoda za induciranje poroda može koristiti u kombinaciji s lijekovima za izazivanje kontrakcija.
Hormon oksitocin se inače u prirodnom stanju nalazi u stražnjem dijelu hipofize i zadužen je za prirodni tijek porođaja. On se u tijelo trudnice ubrizgava intravenski u obliku infuzije i dobio je popularan naziv 'drip'. Doziranje dripa ovisi o reakcijama maternice koje se nakon prvog ubrizgavanja prate preko CTG-a. Ovo je jedan od najčešćih procesa induciranja poroda. Drip se u pravilu koristi samo kada je već prošao termin poroda te postoje indikacije da je posteljica zastarjela i da više nije aktivna u funkciji. Isto se izvodi i u slučaju zamućenja plodne vode. U ovom periodu ne treba dolaziti do panike jer niti dijete niti majka nisu u opasnosti, ali bilo bi poželjno da uskoro dođe do poroda. Davanje dripa će ovisiti i o učestalosti i snazi kontrakcija koje se razlikuju od trudnice do trudnice. Sve žene drugačije reagiraju.
Iduciranje poroda prostaglandisnskim gelom vaginalno pomaže omekšati vrat maternice. Ovaj gel se aplicira na stražnji dio vagine i pomaže dozrijevanje cerviksa. Pogodan je kod trudnica koje imaju kardiovaskularnih problema ili srčanu bolest. Gel za iduciranje poroda se može koristiti u kombinaciji hormonom oksitocinom. Gel potiče na otvaranje, a hormon izaziva trudove.
Inducirani trudovi kod neki žena mogu biti mnogo bolniji nego oni koji nastaju prirodno te se ta metoda ne bi smjela koristiti osim ako to nije nužno. Ovime se također omogućuje izbjegavanje carskog reza kao opcije poroda što je prednost jer je oporavak nakon takvog poroda znatno duži i teži. Za vrijeme induciranog poroda moguće je primiti epiduralnu za smanjivanje bolova.
Jedan od nedostataka je neupućenost u sve opcije, ali i činjenica da kod nekih žena za poticanje poroda neće pomoći ni gel niti ubrizgavanje hormona oksitocina ili dripa. Oni nisu potpuna garancija da će zaista doći do bržeg poroda.
