"Prva ću priznati kako vođenje malog djeteta bilo gdje izaziva osjećaj anksioznosti. Čak i odlazak u manji muzej ili kod bake i djeda zahtjeva veliko planiranje, pakiranje i iskreno nekad mi se stvarno ne da baviti time. Opet, bez obzira na sve loše stvari koje dolaze s putovanjem s malim djetetom stvarno vjerujem kako bi ljudi svoju djecu trebali što češće voditi na odmore.
Nije sve u sjećanju
Znam da se moj sin neće sjećati mnogo toga od puta u Disneyland ili bilo gdje drugdje. Neće se sjećati ni sada ni za deset godina kada će biti u pubertetu i igrati se s pametnom spravom koja će tada biti u modi. Nije bitno što ovo za njega nije sjećanje za cijeli život. Upravo zato neki ljudi na putovanje s djecom gledaju kao na gubitak vremena, a ja imam nešto drugačije gledište.
Neće se sjećati koliko je bio uzbuđen dok se spuštao po raznim toboganima po prvi puta ili kako je poskočio i bio sretan kada je vidio svojeg najdražeg lika iz crtanom filma u stvarnom životu. Ali, ja ću se sjećati. Kada vodite djecu sa sobom to nije bitno samo zbog njih. Već i zbog vas. Volim gledati svoje dijete kako istražuje i kako se snalazi pred novim izazovima. Kako je uzbuđeno zbog nečega toliko da počne plakati, a tu su i uspomene koje ću nositi sa sobom cijeloga života, iako će ih on vjerojatno zaboraviti.
Volim se družiti sa sinom
Reći obiteljima da ne putuju s djecom dok ona nisu dovoljno stara je ustaljena misao. Iz te perspektive roditelji bi trebali čekati da dijete odraste i da putovanje postane lakše. Da sam slijedila ovaj savjet ne bih putovala na zanimljiva mjesta barem još deset godina. Bila bih ograničena s dobi svojeg djeteta.
Naravno, sina uvijek mogu ostaviti kod svojih ili kod strine, ali to ostavlja previše pritiska na cijelu obitelj. Osim toga, tražiti obitelj da čuva moje dvogodišnje dijete je nešto što ne želim jer ne biste vjerovali, ali volim se družiti s njim.
Trenutno planiramo putovanje u Poljsku s obitelji mog muža kako bismo vidjeli gdje je odrastao njegov otac i naravno da ćemo sa sobom povesti sina. Ovo će vjerojatno biti jedini put da će moja obitelj putovati zajedno. Sin će imati slike i uspomene s tog putovanja i jednog će dana znati kako je to putovati s ljudima koji ga vole i koji su mu obitelj.
Djeca gledaju na stvari drugačije
Jedna od mnogih stvari koje sam naučila o djeci je da djeca neće cijeniti stvari na način na koji vi to očekujete, ali oni će to učiniti na svoj način. Samo zato jer se ne radi o odrasloj viziji putovanja, ne znači da je ona manje vrijedna ili stvarna.
Ako želim da mi sin bude svjetski čovjek, ne smijem ga skrivati od putovanja. Naravno, putovanja su skupa i koliko god bih ga htjela povesti svugdje sa sobom jednostavno ne mogu. Svejedno, odmori na koje ćemo ga povesti će biti posebni i značajni za svakoga od nas na određeni način.
Pokušat ćemo što više voditi našeg sina na putovanja jer svi zaslužuju mali odmor, iako mu sjećanja neće trajati cijeli život."
Izvor: Pop Sugar
