Evo što je o tome davne 1983. godine napisao za As magazin napisao Dinko Omeragić.
Imate li nešto protiv nudista? Pa, nemojte, zaboga! Valjda znate da naš turizam očekuje dobre pare od golaća. A počelo je davnog predratnog ljeta, kada je engleski kralj svukao gaće i zaprepastio mirne Rabljane
Golaći: Kad je kralj skinuo golaće...
Počelo je davne predratne godine, na Rabu. Njegovo Veličanstvo, engleski kralj Edvard VIII ostao je go "k’o od majke rođen"!
Ajme, što to sad bi - pitali su se zabezeknuti Rabljani. Kralj nije davao ni pet para za čuđenje, nego je bezbrižno izložio tijelo suncu.
Tako je krenuo nudizam na našem Jadranu. Ni manje ni više, nego je baš kralj promovirao jednu novu kategoriju turističke potrošnje.
Istina, onda je to bilo i van pameti i protiv morala. Danas je to, kažu upućeni, i pametno, i normalno, i moralno jer naturizam donosi, na kraju krajeva, dobre šoldi.
Jugoslavija je danas i zvanično među vodećim turističkim zemljama koje su poklonicima "slobodne kulture tijela" to jest nudistima, dale slobodu da se, na za to određenim mjestima, goli golcati sunčaju i kupaju do mile volje.
Stid je izdahnuo, pa se i naši sve više skidaju. A još prije desetak godina, to bi bila prava bruka i sramota.
Nadus - go, nag. Tako je to na latinskom. Još u starih Grka njegovan je kult nagog ljudskog tijela.
Prošli su vijekovi, a onda je u Njemačkoj, početkom "atomskog stoljeća", nudizam dobio prve poklonike s motom "oslobađanja predrasuda i stida". Kao pomoć harmonijskom i zdravom razvoju, fizičkoj i moralnoj higijeni.
Ali, avaj, to je bilo lako reći.
Čik se skini pa pokaži ono što se ispod skuta krije. Pa, to je sablazan i skandal, to je muka i bruka.
I tako, počela su da se lome koplja, za ili protiv. Još i danas frcaju otrovne strijele na račun nemorala onih koji tvrde da je njihovo nago tijelo sasvim moralno i normalno.
Golaći se nisu dali zbuniti i, korak po korak, postali su masovna kolona, koja je umarširala i u naš turizam, a da o svijetu ne govorimo.
Jer, treba i to znati, nudisti imaju i svoju internacionalnu organizaciju. Najpoznatija je FNI, što će reći Federation Naturiste Internationale (Internacionalna naturistička federacija). Njeno članstvo ponajviše se regrutira iz nordijskih zemalja - Švedske i Finske - a u SR Njemačkoj je doslovno milijunsko, više nego u neke tamošnje stranke.
Nijemci i jesu »prva liga« nudizma na našoj obali.
Naturizam je na Jadran stigao kriomice. Dugo je bio meta napada i iščuđavanja, nerazumijevanja i zgražavanja. Ali, mic po mic, uspio je da se iskrca, najavljujući potonju invaziju onog dana 1961. godine kada je u Vrsaru kod Umaga otvoren prvi nudistički kamp u Jugoslaviji.
Dogodilo se to davanjem dozvole minhenskom naturističkom klubu "Miramare" da tamo pobode svoju zastavu "slobodne kulture tijela".
Sijevnule su gole zadnjice!
Prošle su dvije decenije od tada i vi danas, krstareći našom Jadranskom magistralom, ili pak obalom, možete da uočite brojne signalne table na kojima stoje tri velika slova: FKK. To je ta skraćenica poklonika kulta nagog tijela.
Na mapi jadranskih FKK najpoznatiji su Vrsar, Koversada kod Poreča, "Punta skala" kod Zadra, "Suha punta" na Rabu, Jerolim i Stipanska na Hvaru, Osmine kod Dubrovnika i Ada na Bojani, u blizini Ulcinja.
Odjevenima je ulaz zabranjen, a golima je sve prirodno sem ako medu njima ima - obučenih.
Jer, golaćima je uvijek na umu ono što je još 1903. rekao izvjesni Rihard Ringerviter, Nijemac, kada je u svom pisaniju »Golotinja« poručio:
- Uživajte u suncu i zraku!
Što da ne, rekli su prije dvadesetak ljeta i naši turistički radnici, pa je malo potom u Vrsaru, 1970, održan i Trinaesti internacionalni naturistički kongres u sto posto golom dekoru.
Došlo je čak 11.000 golaća i, uz 60 delegata iz 40 zemalja, dogovorilo se da predrasude razbijaju i gaće slobodno skidaju na vrelom suncu i pod plavim nebom.
Naša obala je rezervirala više od dva i pol milijuna kvadratnih metara plaža za golaće samo na potezu od Opatije do Portoroža.
Zadovoljan što smo im otvorili kapije, Oskar Harle, predsjednik Udruženja naturista SR Njemačke, podario nam je kompliment:
- Jugoslavija nas je veoma lijepo primila. Vaši turistički privrednici su shvatili da zajedno s nama mogu razvijati jedan oblik modernog turizma. Bilo je i kod nas u početku dilema, ali je razum pobijedio.
Skandal na otočiću Katarina
Zvanična mjesta FKK su danas poznata. Međutim, nitko ne može točno prebrojati mjesta na kojima se ljudi "bez smokvinog lista" ilegalno kupaju, sunčaju i odmaraju. Prije nekoliko godina, 1978, izbio je i pravi skandal kada su se mještani iz okoline Biograda na moru pobunili što su golaći ilegalno zaposjeli obližnji otočić.
Desilo se to tako što je "divlja" naturistička plaža zauzela pola Katarine, dok je druga polovina bila namijenjena tekstilnim radnicima.
Odjeveni, to jest oni u kostimima, nisu mogli da gledaju gole, pa je Skupština općine Biograd i zvanično zabranila, nudizam te vrste.
Izazvan tim događajem, Miroslav Kalinić, direktor »Solina-turista«, inače potpredsjednik Turističkog saveza općine, tada je rekao:
- Mislim da je odluka Skupštine općine o zabrani nudizma na Katarini pogrešna. Ne zato što je tamo objekt pa ćemo izgubiti određenu zaradu, nego zbog širih interesa. Ionako nedovoljno koristimo nudističku konjunkturu. Sve je više turista koji traže nudističke plaže, što im mi slabo nudimo, a imamo odlične prirodne i druge uvjete.
Pobune protiv golaća bilo je i u Pirovcu, kada su prije nekoliko ljeta mještani pokidali ogradu FKK kampa.
Golaći gledaju svoja posla i ne osvrću se mnogo na gnjev odjevenih
Ovaj reporter bio je među njima baš na Adi kod Ulcinja, i pitao nudiste zašto su u pokretu »slobodne kulture tijela«, i šta im, na kraju krajeva, znači to što se »ko’ od majke rođeni«, izlažu darovima sunca i mora.
Habert Veri, mašinski tehničar iz zapadnonjemačkog grada Frajburga, to je ovako objasnio:
- Živim i radim u industrijskom centru. Posao mi je veoma naporan. Prije 15 godina imao sam i psihičkih tegoba. Čuo sam za pokret FKK i odmah se učlanio i otišao na otok Silt u Sjevernom moru. Moje poteškoće su nestale, posao sam počeo da radim normalno.
Karina Fridman iz Dortmunda kaže da nikako nije mogla da se odmori i da je stalno osjećala užasan teret života.
- Onda sam prihvatila povratak prirodi. Ovdje, u kampu, svi smo kao jedna porodica. Bez bilo kakvih komunikativnih ograda i tabua. Ne osjećamo bilo kakvu društvenu hijerarhiju ili, pak, prestiž - rekla je simpatična Njemica.
Idući u pohode golaćima, sjetili smo se i misli jedne liječnice:
- Čovjek se prema nudizmu ne opredjeljuje ni kao homo naturalis, ni kao homo moralis, već kao homo estetis.
Drugim riječima, htjela je da kaže da ne bi imala ništa protiv da se skine do gole kože, ali pod jednim uvjetom - da joj je 40 godina manje.
Odista, lijepo je ugledati lijepo tijelo a, ljutio se neko ili ne, nije baš prijatno vidjeti mlohavu kožuru na ostarjelom tijelu.
Moralisti su, također, od A do Ž protiv toga što goli golcati hodaju zajedno majke i kćerke, očevi i sinovi.
Domaći golaći
Ali, koliko god mnogi gledali nudiste s čuđenjem i primali ih nerado, i u nas se naturizam nezadrživo širi.
Još prošlog ljeta stizale su brojne fotografije naših pristalica FKK s beogradske Ade, za Zlatnog rata na Braču, iz Jerolima na Hvaru, i s drugih plaža.
Stid našeg kupača je na izdisaju. A, uostalom, šta je više stid?
Eto, tako smo i mi dobili prva zvanična naturistička društva, na primjer ono u Hrvatskoj, čija je osnovna baza u Poreču. Prvi predsjednik bio je Redžep Tofani, rodom iz sela Junika kod Đakovice, inače radnik "Sirovine" iz Ljubljane.
On je prije nekoliko ljeta izjavio novinarki Višnji Marjanović:
- Došao sam do zaključka da je to zdrav život. Da je, kad se odbace predrasude, to svet kome se valja posvetiti. U njemu su svi ravnopravni. Nema lijepih i ružnih, bogatih i siromašnih. Kad se svučemo, svi smo isti.
To je, eto, gola istina golaća.
I nemojte da vas to ljuti. Uostalom, oni vas i ne zovu da ih gledate!
Onaj kralj, Edvard VIII, nije hajao za skrivene poglede zaprepaštenih Rabljana. Znao je čovjek da je svakog čuda za tri dana.
Danas su mu Rabljani zahvalni što je prvi svukao gaće i mnogo godina kasnije navukao nudiste da pohrle ka uvali Kandarola.
Napisao: Dinko Omeragić
AS magazin, 1983./Magazin.hr
