Njegovo ime je Marinaleda, nalazi se na jugu Španjolske u Andaluziji i broji oko 2.700 stanovnika. Ali, ono što krije ovaj grad u sebi je san snova, piše portal Buka.
Naime, stanovnici bez problema iskazuju svoja politička uvjerenja, a umjesto blještavih reklama na jumbo-plakatima, kod njih je glavni naglasak na uličnoj umjetnosti – grafitima i muralima.
Njihove ulice nose nazive slavnih boraca za radnička prava, a probleme koje imaju svi zajedno rješavaju na tjednim sastancima koje posjeti i do 400 ljudi.
Za razliku od svog okruženja, Marinaleda je okrenuta socijalizmu i dan danas vodi bitku za radnička i ljudska prava.
'Hrana je pravo, a ne biznis'
Stanovnici ovog gradića su 1970. godine osnovali Sindikat poljoprivrednih radnika s objašnjenjem da je "hrana pravo, a ne biznis", kao i da se "prirodni resursi moraju vratiti zajednici kako bi ih ona koristila i radila na njima".
U pravom duhu socijalizma, poljoprivredni poslovi obavljaju se kolektivno
Izborili su se i za 1.200 hektara zemljišta kako bi osnovali poljoprivredni kolektiv, a danas imaju i svoju tvornicu za preradu povrća.
Juan Manuel Sánchez Gordillo, gradonačelnik ovog gradića, rekao je jednom prilikom da "ekonomija mora biti u službi čovjeka, a ne vlasti".
Dok mnogi muče muku sa zaposlenjem, u Marinaledi je ostvarena gotovo puna zaposlenost. Do sada je izgrađeno oko 350 kuća, prosječna plaća je 1.200 eura mjesečno, što je, kad malo bolje razmislite i te kako dovoljno za pristojan život.
Susjedna sela su zabezeknuta
Za razliku od ostatka zapadnog svijeta, stanovnici Marinaleda imaju besplatni internet.
Zanimljivo je i da im je privrženost sportu fascinantna, s obzirom na to da je ovo jako mali gradić. Imaju dva nogometna terena, košarkaški teren, teren za tenis, skvoš, odbojku, bazen... i sve to je besplatno.
Svi zajedno čiste ulice, popravljaju i grade kuće, imaju svoju televiziju i radio kanale, šrkolska prehrana za učenike mejsečno stoji oko 110 kuna, a vjerovali ili ne – nemaju policiju.
"Prema španjolskom zakonu, mi bismo, prema broju stanovnika trebali imati između 4 i 7 policajaca. Ali, mi ih ne želimo ovdje. Jer, baš zato što se sve temelji na dobrovoljnoj bazi, jer se zajedno borimo i zajedno krojimo naše živote, postoji vrlo visoki stupaj suživota", rekao je jednom prilikom gradonačelnik Gordilo.
Ni stanovnici okolnih mjesta ne mogu vjerovati ovom uspjehu, pa nije isključeno da i samo ostanete u laganoj nevjerici.
