Michelle Endo je radila kao asistent u istraživačkoj stanici Amundsen-Scott, koja je najbliža Južnom polu, gdje sunce zalazi i izlazi samo jednom godišnje.
Ta 32-godišnjakinja iz San Francisca je u studenome prošle godine radila kao voditeljica jednog odjela u hotelu kako bi mogla posjetiti Južni pol bez prevelikih dodatnih troškova. Jedna je od 261 žene koje su doživjele Južni pol tijekom njegovih mračnih zimskih mjeseci od svibnja do kolovoza.
Nepojmljiva hladnoća
"Očito je da je hladno na Južnom polu, ali hladnije je od normalne hladnoće. Ove zime nam je najhladnije bilo na -41°C, s hladnim vjetrom od -65°C krajem lipnja. Nevjerojatno je kako se tijelo prilagođava i odjednom se na -45°C osjećate normalno. Teško je to opisati", rekla je Endo.
Vanjska temperatura na Južnom polu redovito doseže više od tri puta veću temperaturu od one u komercijalnom zamrzivaču – koji radi na oko -15°C. Michelle je otkrila da problem nije predstavljala samo hladnoća, trebalo joj je minimalno tjedan dana da se navikne na visinu od 2885 metara. "Mijenja se i visina po tlaku pa možete zaspati na 3000 metara, ali se onda probuditi na 3500 metara", rekla je Michelle i dodala: "Svi radimo i živimo u istoj zgradi, tako da dok u stvarnom svijetu možete završiti svoj posao za taj dan i otići kući, mi to nemamo na Južnom polu."
Regija ima šest sunčanih mjeseci između studenoga i veljače, razdoblje poznato kao australsko ljeto. Nakon nekoliko mjeseci 'sumraka', 10. svibnja polarna regija pada u 24-satnu tamu na oko šest mjeseci. To može dovesti do stanja zvanog "zimski mozak", objasnila je Michelle i priznala da se još uvijek bori s time, iako je njen posao na Južnom polu završio u studenome. Trenutno odmara nekoliko tjedana na Novom Zelandu prije nego što se za Božić vrati u Ameriku.
"Nismo mentalno snažni kao kad smo tek stigli. Čak i sada, tjedan dana nakon što sam otišla, borim se s komunikacijom. Kada sam nekidan naručivala čaj u kafiću, morala sam zamoliti jadnu konobaricu da mi ponovi tri puta jer sam mogla čuti riječi koje mi je govorila, ali jednostavno nisam mogla shvatiti smisao", objasnila je.
Smjeli su se tuširati dva puta tjedno
Michelle je najviše nedostajala mogućnost dužeg tuširanja toplom vodom i to je prva stvar koju je učinila po povratku. "Na Južnom polu nam je dopušteno samo dva dvominutna tuširanja tjedno. Povratak u stvarni svijet i stajanje pod vrućim tušem koliko god želim je nevjerojatno", rekla je.
Ali unatoč poteškoćama, uživala je u jedinstvenim i nevjerojatnim iskustvima koje Južni pol može ponuditi. "Na božićno jutro smo u našoj stanici izvodili zabavnu trku pod nazivom 'Utrka oko svijeta'. To je staza od pet kilometara koja kruži oko geografskog Južnog pola tako da sudionici mogu trčati kroz sve 24 vremenske zone. Neki sudionici to shvaćaju ozbiljno, dok se drugi vole oblačiti u zabavne kostime ili kombinezone kako bi to učinili", rekla je Michelle.
Otkrila je da su prošle godine svima isporučili male vrećice slatkiša noć prije Božića pa su se svi probudili s poklonom. "Male stvari su te koje ondje čine razliku i stvarno podižu moral", dodala je. Tim je također postavio umjetno drvce i uživao u božićnoj večeri koju su pripremili kuhari njihove istraživačke stanice. "Zimski mjeseci na Južnom polu su uglavnom opušteniji jer se posada ne mijenja od sredine veljače do kraja listopada. Budući da je Božić moj najdraži blagdan i da je bilo dosta velikih obožavatelja, odlučili smo napraviti jednomjesečnu proslavu u srpnju. Imali smo više vremena kako bismo ukrasili stanicu i kako bismo se mogli uživjeti u božićni duh", dodala je.
Najdraže joj je bilo gledati Auroru Australis ili južnu polarnu svjetlost. "Doduše, nisam je vidjela od rujna, ali, iskreno, iskustvo je bilo neopisivo. Mislim da više nikada neću vidjeti ili doživjeti nešto poput Aurore koju smo imali na Južnom polu", rekla je Michelle koja je radila u istraživačkoj stanici kao asistent od 3. studenoga 2022. do 16. studenoga 2023., piše Daily Mail.
POGLEDAJTE VIDEO: Snijeg zatrpao Munchen i okolicu, pada ledena kiša
