U nastavku je izbor deset najboljih psiholoških ratnih taktika iz drevnih ratova u izboru Listversea.
10. Astečke zviždaljke smrti
Astečke zviždaljke smrti zvuče poput "krika tisuću leševa". Prije dvadeset godina arheolozi su iskopali dva takva instrumenta u obliku lubanje u Meksiku. Čvrsto ih je u rukama držao čovjek žrtvovan u hramu boga vjetra.
U početku se mislilo da je riječ o igračkama, no te su zviždaljke korištene u obredima i ratu. Dizajnirane da zvuče kao bolno samrtno zavijanje, zviždaljke su korištene u posebnim prigodama. Neki tvrde da su korištene u žrtvenim obredima kako bi umrlog vodile u zemlju mrtvih. Drugi, pak, vjeruju da su prije svega korištene u psihološkom ratovanju.
Na početku borbe obeshrabrujući zvuk zviždaljke trebao je slomiti odlučnost neprijatelja. Neki stručnjaci vjeruju da su zviždaljke smrti one koji čuju njihov zvuk bacale u trans. Astečki liječnici su ih, pak, koristili u liječenju.
9. 36 ratnih varki
"36 ratnih varki" je stara zbirka kineskih izreka o ratovanju. Većina se temelji na umjetnosti prijevare i koristiti suptilne psihološke tehnike potkopavanja neprijateljeve volje za ratovanjem. Te su poslovice toliko univerzalne da su postale klišeji. Zbirka sadrži poglavlja o "strategiji napada", "strategiji kaosa", "strategiji kriznih situacija" i mnoga druga. Sve moderne verzije "36 ratnih varki" izvedene su is pocijepanog primjerka knjige pronađene u knjižari u Sečuanu 1941.
Autor i godina izdanja i dalje su nepoznati. Većina stručnjaka smatra da je knjiga nastala u razdoblju "ratnih država" između 403. i 221. godine prije Krista. Također se vjeruje da to nije djelo jednog atutora nego da je zbirka "36 ratnih varki" nastajala tijekom više stoljeća.
8. Sveti štitovi
Bitka kod Peluzija 525. godine prije Krista smatra se odlučujućim porazom Egipta od Perzijanaca i kamenom temeljcem psihološkog ratovanja.
Predvođeni ahamedinskim carem Kambizom II., Perzijanci su upali s istoka i iskoristili egipatsko štovanje mačaka. Osvajači su, naime, nacrtali mačke na svojim štitovima, a prema nekim nagađanjima Perzijanci su na štitove pribili prave mačke. Egipćani koji su štovali mačjeg boga Basteta odbili su ugroziti njihov sveti simbol. Polienus u svojim Ratnim varkama tvrdi da su perzijski ratnici na bojišnici imali pse, ibise, ovce i mačke, sve svete životinje u Egiptu.
Prema Herodotu, Kambiz je napao Egipćane zato što ga je faraon prevario. Naime, on je tražio ruku Amasisove poćerke, no faraon ju je zadržao za sebe pod izgovorom da će ona biti konkubina. Kad je Kambiz otkrio prevaru, napao je Egipćane. Polineus smatra da je u tom ratu pobijedio upravo zbog uspješne primjene psihološkog ratovanja.
7. Timurova taktika strahovlade
Timur Lenk je uzbečki vođa iz 14. stoljeća. Usprkos tome što mu je bilo paralizirano pola tijela osvojio je središnju Aziju, većinu muslimanskog svijeta i dio Indije.
Mnoštvo je legendi o njegovoj strahovladi. Povjesničari procjenjuju da su njegove trupe zaklale 17 milijuna ljudi, odnosno oko pet posto svjetskog stanovništva u to vrijeme. Postao je ozloglašen zbog izgradnje piramida od lubanja njegovih poraženih suparnika. Ta tehnika je bila namijenjena za širenje straha svima koji mu se usude suprotstaviti. Neki kažu da je u Bagdadu dao odrubiti glave 90.000 stanovnika i da je od njihovih lubanja sagradio 120 piramida.
Nakon što je osvojio Delhi, Timur je poklao cijeli grad kako bi poslao poruku Indiji. Trebalo je gotovo cijelo stoljeće za se Delhi oporavi od te opustošenosti. Nakon što je pobijedio Osmansko Carstvo, odnio je sa sobom vrata Bizanta. Također je u kavezu odvezao i sultana te ga držao izloženog u svojoj radnoj sobi.
6. Vlad Nabijač
Vlad III., poznat i kao Drakula i Vlad Nabijač, bio je jedan od najvažnijih i najvještijih pobornika psihološkog ratovanja u povijesti. Rumunjski knez iz 15. stoljeća proveo je veći dio svoje mladosti kao politički talac Otomanskog carstva. Iako su prema njemu dobro postupali, razvio je izrazitu mržnju prema svojim tamničarima. Neki nagađaju da su ga Osmanlije čak i naučile njegovoj omiljenoj metodi prihološkog ratovanja: nabijanju na kolac.
Sultan Mehmet II. je 1462. napao Vladovu oblast. Nakon ulaska u grad, 'pozdravilo' ga je nešto što je izgledalo kao šuma osmanlijskih ratnih zarobljenika, raspadajući leševi nabijeni na kolac. Skoro sve zapise o Vladu su napisali njegovi neprijatelji. Iako ponekad daleko od činjenica, oni pružaju dobar uvid u strahovanja koja je on nadahnuo.
Vlad je bio prisiljen pronaći dovitljiv način borbe s ograničenim sredstvima, a psihološki rat ponudio mu je rješenje. Možda to izgleda okrutno, ali to je bila učinkovita taktika borbe protiv puno nadmoćnijeg neprijatelja
5. Filip II. Makedonski
Filip II Makedonski postavio je temelje za "veličinu" svog sina Aleksandra. Kad je Filip preuzeo tron u 359. godine prije Krista, Makedonija je bila zaostala i podložna hirovima tuđinaca. U manje od godinu dana Filip je ugušio sve unutarnje prijetnje i stvorio sve pretpostavke da Makedonija postane prava antička supersila.
Bio je majstor psihološkog ratovanja. U borbama na Halkidici Filip je srušio grad Stageiru. Prema drevnim izvještajima, posjetiteljima je nakon toga bilo teško i zamisliti da je taj grad ikad bio naseljen. Ostali Haklidikski gradovi predali su se bez otpora.
Tijekom bitke za Heroneju 338. godine prije Krista Filip je primijenio dvije strategije psihološkog ratovanja. Prvo je izmorio atenske i tebanske pobunjenike 'dosadom', prisiljavajući ih da čekaju na žestokom suncu. Potom je izveo lažni napad kojim ih je navukao prema linije fronte koja se lagano pomicala i na kraju ih uvukao u zamku.
4. Genijalni Džingis-kan
Teror je bio glavni Džingis-kanov alat. On je uništio gradove koji su mu se protivili, ubijajući i vojnike i civilno stanovništvo. Tijekom opsade Merva svaki mongolski vojnik je morao odrubiti glavu 400 stanovnika prije negoli je grad spaljen do temelja.
Broj ubijenih mogao je biti i deseterostruko napuhan, ali Džingis-kan je upravo to i želio. Često je preuveličavao brojnost svojih snaga. Stavljao je lutke na konje, a noću je svaki vojnik nosio baklju. Kada je napadao Samarkand i Europu napredovao je uzduž fronte od 1300 kilometara, onemogučavajući protivnicima da spoznaju brojnost njegovih trupa.
Fingiranim povlačenjem namamio bi neprijatelje u pripremljenu klopku u kojoj bi ih njegovi strijelci uništili. Džingis-kan je uvijek više znao o svojim protivnicima negoli ovi o Mongolima. Koristio je to za stvaranje podjela i izazivanje straha. Protivnike je također znao strašiti bubnjevima montiranima na deve, koji su grmjeli paralelno s napredovanjem njegovih konjanika.
3. Vojska samoubojica
Kralj Goujian Yue vladao je između 496. i 465. godine prije Krista, a drugi dio 'razdoblja proljeća i jeseni' obilježio je njegov sukob s državom Wu. Tijekom ovog rata Goujianovi ratnici bi si na bojišnici odsjecali glave kao bizaran oblik psihološkog ratovanja.
Prema povijesti drevne Kine zvane Shiji, Goujianova suicidalna vojska je bila sastavljena od osuđenih kriminalaca. Međutim, neki smatraju da "kriminalaci osuđeni na smrt" treba čitati kao "vojnici spremni da umru." To odražava drevni kineski svjetonazor prema kojem će svakome biti nadoknađeno žtvovanje za života.
Dekapitacija bi se, inače, u ovom slučaju mogla prevesti kao "počinjenje samoubojstva rezanjem grla." To je bila uobičajena tehnika u drevnoj Kini. Drugi, pak, smatraju da je priča o odsijecanju glava tek puka legenda. Bilo kako bilo, nakon godina borbe, Goujian je svladao svog protivnika i pripojio njegov teritorij.
2. Bojna kola
Tijekom bitke kod Kadeša 1274. godine prije Krista, Hetiti su koristili teška bojna kola za prodor kroz linije vojske Ramzesa II. (vojska Re), uzrokujući kaos i strah. Nasuprot njima, u lakšim egipatskim bojnim kočijama bili su vozač i borac, obično s lukom i strijelama ili kopljem. Oni su mogli manevrirati brže od svojih neprijatelja u težim kolima, pa im je to omogućavalo da likvidiraju svoje neprijatelje prije negoli bi se ovi vratili na svoju stranu bojišnice.
Većina stručnjaka vjeruju da su ta bojna kola u Egipat donijeli Hiksi, prilikom invazije u vrijeme Srednjeg egipatskog kraljevstva. Do 15. stoljeća prije Krista, Tutmozes III. imao je pod svojim zapovjedništvom više od 1.000 bojnih kola. Ona su korištena protiv pješaštva i imala su ogroman psihološki utjecaj na neutrenirane i neiskusne vojnike. Do 1000. godine prije Krista bojna kola su zamijenjena konjaništvom.
1. Hanibalova glupost
Kartaški vojskovođa Hanibal izluđivao je Rimljane svojim psihološkim tehnikama ratovanja u Drugom punskom ratu (218. do 201. godine prije Krista). Tijekom bitke kod Trebije 218. godine prije Krista, Hanibal je namamio rimske snage preko rijeke napadom numidijskih konjanika. Hanibal je čekao u zasjedi na drugoj strani i poubijao Rimljane, koji su se bili neorganizirani, umorni i promrzli.
U bitci kod Trazimenskog jezera sljedeće godine, navukao je Flaminija na borbu koristeći tvrdoglavost rimskog generala. Hanibalovo ime postalo je sinonim za marš preko Alpa s ratnim slonovima. No, ovaj smion pokušaj psihološkog rata je, zapravo, bio velika, neki kažu i glupa, Hanibalova pogreška. Slonovi nisu bili prilagođeni hladnim uvjetima, pa su i oni koji su preživjeli putovanje bili slabi i neučinkoviti u borbi.
