U siječnju 1992. godine dva kozmička objekta zauvijek su promijenila našu galaksiju. Po prvi put smo imali konkretne dokaze ekstrasolarnih planet ili egzoplaneta koji kruže oko izvanzemaljske zvijezde: dva stjenovita svijeta koja se vrte oko zvijezde udaljene 2300 godina, piše Science Alert.
Sada, nešto više od 30 godina kasnije, taj broj se povećao. Ovaj tjedan, 21. ožujka obilježio je iznimno značajnu prekretnicu od preko 5000 potvrđenih egzoplaneta. Točnije, 5005 egzoplaneta sada je dokumentirano u NASA-inom arhivu egzoplaneta, a svaki ima svoje jedinstvene karakteristike.
Svaki od ovih egzoplaneta pojavio se u recenziranim istraživanjima i promatran je korištenjem više tehnika detekcije ili metoda analize, a NASA je svoju objavu na YouTubeu naslovila: "5000 egzoplaneta: Poslušajte zvukove ovog otkrića."
'Ne znamo ništa o njima'
"To nije samo broj", kaže astronom Jessie Christiansen s NASA-inog Exoplanet Science Instituta na Caltechu. "Svaki od njih je novi svijet, potpuno novi planet. Uzbuđujem se zbog svakog jer ne znamo ništa o njima".
Prva dva svijeta koja su ikada potvrđena, a otkrili su ih astronomi Alexander Wolszczan i Dale Frail, bili su egzoplaneti 4,3 i 3,9 puta veći od mase Zemlje, koji se vrte oko mrtve zvijezde poznate kao milisekundni pulsar, koji šalje "otkucaje" ili impulse radiovalova na vremenske skale od milisekundi.
Treći egzoplanet, puno manji od Zemlje, otkriven je kako kruži oko zvijezde i nazvan je Lich, 1994. godine. Egzoplaneti su dobili nazive Poltergeist, Phobetor i Draugr.
Otkriće sugerira da je galaksija morala vrviti stvarima. Pulsari su vrsta neutronskih zvijezda: mrtve jezgre masivnih zvijezda koje su izbacile većinu svoje mase, a zatim kolabirali pod vlastitom gravitacijom. Njihov proces formiranja je prilično ekstreman, često uključuje kolosalne eksplozije.
"Ako možete pronaći planete oko neutronske zvijezde, planeti moraju biti posvuda", kaže Wolszczan. "Proces proizvodnje planeta mora biti vrlo robustan".
Postojala je kvaka
Tehnika korištena za identifikaciju ovih egzoplaneta temeljila se na vrlo pravilnom vremenu impulsa iz zvijezde, koji su vrlo malo promijenjeni gravitacijskim utjecajem tijela u orbiti.
Ova tehnika je ograničena na pulsare; neprikladan je za zvijezde glavne sekvence koje nemaju redovite milisekundne pulsacije.
Međutim, kada je astronom William Borucki iz NASA-e bio pionir tranzitne metode, koja promatra slabe, redovite padove zvijezdane svjetlosti dok egzoplanet prolazi između nas i zvijezde domaćina, znanost o egzoplanetu je eksplodirala.
Svemirski teleskop Kepler, lansiran 2009. godine, pridonio je popisu s više od 3000 potvrđenih egzoplaneta, a još 3000 kandidata čeka na potvrdu.
Osim tranzitne metode, astronomi mogu proučavati gravitacijski učinak egzoplaneta na svoje zvijezde domaćine. Dok objekti kruže oko međusobnog centra gravitacije, čini se da zvijezda lagano "ljulja" na mjestu, mijenjajući valne duljine svoje svjetlosti.
Osim toga, ako znate masu zvijezde, možete proučiti koliko se ona njiha da bi zaključili o masi egzoplaneta; i, ako znate koliko je zvijezda intrinzično svijetla, možete zaključiti o veličini egzoplaneta.
Ovako znamo da postoje egzoplaneti vani u Svemiru vrlo, vrlo različiti od onih koje imamo u našem vlastitom sustavu. Vrući Jupiteri su ogromni plinoviti divovi na nevjerojatno bliskim orbitama oko svojih zvijezda, a blizina rezultira temperaturama egzoplaneta koje mogu biti čak i toplije od nekih zvijezda.
Mini Neptuni obitavaju u režinu veličine i mase između Zemlje i Neptuna i potencijalno bi mogli biti nastanjeni. Postoje i super Zemlje, koje su stjenovite poput Zemlje, ali do nekoliko puta veće od mase.
Budući da je izravno proučavanje egzoplaneta vrlo teško - oni su mali, vrlo prigušeni, vrlo udaljeni i često vrlo blizu sjajne zvijezde čija svjetlost utapa sve što bi egzoplanet mogao reflektirati - još uvijek puno toga ne znamo. Također postoji još puno svjetova izvan naših trenutnih pragova detekcije.
Možda pronađemo tragove života izvan Sunčevog sustava
Ali u godinama koje su pred nama, ti pragovi će se povući zbog napretka tehnologije i novih tehnika analize, i možda ćemo pronaći razne svjetove izvan naših najluđih snova. Možda ćemo čak pronaći tragove života izvan Sunčevog sustava.
"Osjećam pravo zadovoljstvo i stvarno strahopoštovanje prema onome što je vani", kaže Borucki.
"Nitko od nas nije očekivao ovu ogromnu raznolikost planetarnih sustava i zvijezda. To je jednostavno nevjerojatno", zaključio je.
