Belgijski zec orijaš poznat je i kao flamanac ili flamanski orijaš. Spada u velike pasmine kunića. Zečevi (Leporidae), su iz porodice sisavaca, iz reda dvojezubaca. Zec i kunić međusobno se razlikuju i nisu isto. Kunići su sitniji od zečeva i različiti su po načinu obitavanja. Zec živi usamljenički, dok je kunić društvena životinja koja živi u grupama Zec orijaš jedna je od najkrupnijih pasmina koja je kod nas rasprostranjena. Omiljeni su na izložbama životinja. Koža ovog zeca je mekana i elastična, a ženkama je koža pod vratom nabrana. Ta koža čini prepoznatljiv podvoljak.  Zec orijaš ima snažne prednje noge koje drže tijelo iznad poda pa stoga podsjeća i na stav divljeg kunića.  Iako se ne može uspoređivati s pasminama za proizvodnju krzna, može se uzgajati i za tu svrhu jer ima krzno koje je gusto, dugačko 3,5-4 cm i glatko. Zec orijaš ima krupne, smeđe i sjajne oči. Težina odraslog zeca kreće se obično između 6 i 9 kg. Najmanja je dopuštena težina koju zec orijaš treba imati je 5 kg, a ima primjeraka teških i po 10,5 kg.  Težina zeca orijaša određena je prema standardu američkog društva uzgajača kunića po kojem je idealna težina kunića 7 i više kg.  Prema britanskim standardima pak težina od 7 kg smatra se zadovoljavajućom, a mužjaci ne smiju biti lakši od 5.5 kg, dok ženke ne smiju biti lakše od 6 kg.

Zec orijaš uzgaja se uglavnom za proizvodnju mesa, a kako su im kožice velike i s dobrim krznom mogu se uzgajati za meso i krzno. Zec orijaš neće odbiti gotovu industrijsku hranu, ali ipak je najbolji izbor ono što se nađe na imanju, a to je sijeno, trave, zrnevlje.

Čitaj, prati i komentiraj naše priče i na našoj Facebook stranici Život i stil!