Duffy nije mogao prestati cviliti, mahati repom i radovati se svojim ljudima. Psi su neodoljive maze, pogotovo kada se nakon duže odvojenosti ponovno ujedine sa članovima svoje obitelji.

Gledao ih je i plakao od sreće, a oni su mu uzvratili maženjem i tepanjem. Duffy je svoje vlasnike prije povratka vida mogao prepoznati samo prema dodiru i mirisu, a sada ih, konačno, može i vidjeti.

Zaštitna kapa na glavi, koju mora nositi kako si ne bi grebanjem ozlijedio oči, gotovo da mu nije niti smetala. Toliko je bio sretan što vidi svoju obitelj, da je zaboravio kako ju nosi na glavi.