Jedino nam se čini da je malo nepovjerljiva i vrlo oprezno prilazi novim ljudima, ponekad se povlači, ali ipak ne izgleda da je u paničnom strahu. Kako joj možemo pomoći da se što prije opusti i da se ne razvije u plašljivog psa, već da bude sigurna i da nam uvijek vjeruje. Inače, dobro reagira na zvukove u kući, npr. rad perilice, usisavač i sl. Već smo imali psa, njemačkog ovčara koji je s nama bio skoro 11 godina. Vidimo određene razlike u ponašanju, ali mislimo da su one tolerantne, da su dio pripadnosti određenoj pasmini (recimo da je ona labrador, barem po izgledu). Osim toga on je bio mjesec dana stariji kada je došao k nama, a to nije mala razlika u toj dobi.
Nažalost, reakcije vašeg psa su relativno česte u udomljenih pasa. Naime, sve što je vaša kujica od strane ljudi dobila ili nije dobila u najnježnijem periodu svoga života, ostaje u njoj. Mi joj, naravno, možemo i moramo pomoći da ne živi u strahu i nesigurnosti te da joj ljudi postanu ono što bi i trebali biti, prijatelji, zaštitnici i učitelji.
Veliki broj autora koji se bave psećom psihologijom naglašavaju vrijeme od drugog do trećeg mjeseca života šteneta kao period straha. Štene tada ne treba izlagati pretjeranim podražajima i situacijama s kojima se ne može nositi te mu uvijek treba ostaviti mogućnost uzmaka u sigurnost.
Mi kao vođe njegovog novog čopora svojim ponašanjem koje treba biti sigurno i smireno, pokazujemo mu da se ne bojimo situacija koje njega plaše. Prilikom prilaska nepoznatih ljudi vašem psiću najbolje bi bilo da mu se ostavi malo vremena da ih upozna njuškanjem. Nepoznati ljudi joj ne bi trebali prilaziti frontalno, jer to za nju za sada znači prijetnju. Ukoliko pas voli jesti, možemo oko nove osobe u stanu posijati sitne pseće kolačiće tako da pas umjesto da se usmjeri na svoj strah kao do sada, koristi njuh, za što mora biti koncentriran i smiren. Nepoznati ljudi se mogu sjesti ili čučnuti kako ni vizualno ne bi bili prijetnja i izvor nesigurnosti.
Ukoliko vaš pas ima svoga psećeg prijatelja u susjedstvu, koji dobro reagira na ljude, to bi mu pomoglo da brže prebrodi svoju nesigurnost. Vaše reakcije na njenu nesigurnost su od velikog značaja. Nagrađujte njen svaki novi korak u sigurnost, a nikako joj ne nagrađujte plahost, te joj ne pokazujte ni vašim držanjem ni glasom da je situacija u kojoj ste se našli preveliki stres i za vas.
Do četvrtog mjeseca vašeg psa sve situacije u kojima bi mogao pokazati nesigurnost najbolje je da prolazi slobodan, bez uzice te tako na prirodan način odredi udaljenost od izvora nesigurnosti.
Vi se kao vođa njenog čopora u trenucima kada ona pokazuje nesigurnost ne smijete okretati prema njoj te joj pokazivati žaljenje, podizati u naručje, i slično.
Ukoliko pronađete još nešto, osim hrane, što vaš pas voli, iskoristite da pas brže promijeni svoje negativne asocijacije u pozitivne. Ponekad pokušajte gledati na svijet s njenog stajališta, šteneta sa svojim nagonima i osjetilima koje se nalazi u svijetu ljudi koji joj zamijenjuju njen dosadašnji pseći čopor.
Odgovorio: Denis Prtenjača, Klub za obuku pasa Rijeka
