Predruštvena je, posebno prema ljudima. Znam da je to zapravo poželjna osobina, ali kod nje je to zaista pretjerivanje. Ona se sva izbezumi kad joj netko uputi, ne pažnju, nego samo pogled. Problem je što kad joj ljudi priđu, a to se često događa, ona počne gristi ruke tih ljudi i ne staje s tim. Osim toga, skače po njima. Unatoč tome što joj to ne dopuštam, govorim joj da sjedne, ona je sva izbezumljena od uzbuđenosti i jednostavno me ne čuje. A ako ju ja držim tako da ne može doći do čovjeka onda počne lajati sve dok ne krenemo dalje. Još je sve to dobro dok šećemo, a ona je na uzici pa ju mogu koliko toliko kontolirati, ali najveći je problem kad smo negdje, npr. u šumi, a ona je puštena. Kad nekog ugleda, pobjegne glavom bez obzira prema čovjeku ili psu. Ja znam da je ona još štene i da ju sve zanima ali ona je sad već velika i ne želim da stvara ljudima probleme, a pogotovo onima koji se boje pasa. Znam da je to osobina labradora, ali i ostali vlasnici labradora koje sam susrela se čude koliko je ona društvena. Zaista ne znam što da napravim. Nikad nije imala negativan susret s ljudima. Inače, puno šećemo i dosta se s njom bavim.
Nadam se da ovu kolumnu ponekad pročitaju i ljudi koji nemaju pse, te da će sljedeći put kada impulsivno krenu podragati tuđeg psa, razmisliti kakvu uslugu čine vlasniku i samom psu. I dok oni odlaze nasmijani, iza njih ostaju vlasnik koji se bori da zadrži psa uz sebe i pas koji je je još jednom dobio potvrdu da je njegovo ponašanje prihvatljivo i da će za njega biti nagrađen. Vaš problem, koji je možda najbezazleniji i najsimpatičniji, relativno je čest s labradorima i sličnim dobrodušnim psima, a rješavanjem samo tog problema postići ćete puno više u vašem odnosu s psom. Vaše bavljenje psom, primjećivanje detalja, razmišljanje o situacijama i događajima, nastojanje da pomognete psu, ali i da ne štetite okolini, pozitivni su i ispravni te ću vam sa zadovoljstvom pokušati pomoći.
Slična priča iz iskustva
Prije nekoliko dana, prijatelj me je zamolio da mu pomognem oko njegovog četveromjesečnog crnog labradora koji radi iste stvari kao i vaš pas. Mali Kan je sad u vrtu, u velikoj kadi punoj vode lovi svoju gumenu patkicu, a kad sunce počne zalaziti, spreman je za trening. Danima sam usmjeravao psa na sebe, za svaki pogled prema meni, dobio je pohvalu, nagradu. Psu su takva druženja zanimljiva i ugodna tako da smo u samo nekoliko dana postigli fokusiranost psa prema vodiču, periodi pažnje su svakim treningom sve duži.
Broj 1: usmjeravanje pažnje
Vježbamo u vrtu i u stanu, dakle, u mirnim uvjetima sa što manje podražaja da bi se mladi pas koji uči mogao lakše koncentrirati. Najprije je trebao usvojiti svoje ime, svaki put biti nagrađen za pažnju koju bi pokazao, zatim naučiti da nakon svakog veselog daaa, uvijek slijedi nagrada, kao i da nakon kratkog i odriješitog ne! slijedi nekoliko najtežih trenutaka, ignoriranje. Sve radimo bez povodca, psu se daje vremena i prostora da se sam korigira ukoliko je potrebno, od njega tražimo praćenje i pažnju. Treninzi su vrlo kratki, ja ne idem za psom, on prati mene, mijenjam pravac, smjer, brzinu, ne skrećem ulijevo da ne bih nogom udario psa, često stajem da bih dobio pažnju i u statičnim pozicijama. Početna pozicija je uz lijevu nogu, pogled psa prema mojoj glavi uvijek nagradim, ali ne preoduševljeno jer želim mirnijeg i pozornijeg psa. Najdužu pažnju psa u treningu prekinem veselom igrom s psom.
Odgoj psa počinje samim prilaskom psa vlasniku koji mora biti svjestan svojih postupaka te što njima uči psa. Pas je uzbuđen i sretan što nas vidi, ali mi ne bismo smjeli poticati hiperaktivnost jer se na taj način od samog početka mijenja hijerarhijska struktura u čoporu kao i samo stanje psa. Prilazak nižerangiranog pripadnika čopora vođi ima svoje zakonitosti, promatrajte slobodne i dobro socijalizirane pse, od njih možete najviše naučiti kada, zašto i kako reagirati. Vama je najbolje postići s vašim psom isto što sam i ja postigao s malim Kanom, pozornost u mirnim uvjetima, odazivanje na ime, primjereniju reakciju na vaše da i ne. Kada to dobro uvježbate, kada danima ne bude greške, pozovite nekoliko prijatelja na mjesto gdje ste vježbali s vašim psom. Oni neka ne obraćaju pažnju prema psu, neka ga ne gledaju, neka se okrenu bočno ili leđima prema psu. Za to vrijeme vi vježbajte s psom sigurno i opušteno kao što ste radili i bez njih. Ukoliko pas ne obraća pretjeranu pažnju na ljude, priđite im bliže, neka se oni okrenu prema psu, obrate, a vi reagirajte pravovremeno i sigurno.
Psa bi trebalo uvježbavati bez povodca ili na dugom povodcu da vašim reakcijama povodcem ne odmažete psu. Psa ne treba dovoditi i zadržavati na povodcu ispred drugih ljudi i pasa, to je posebno štetno. Bolje je biti strpljiv i ustrajan nego pokušavati silom spriječiti njegovo veselje.
Vi ste središte svijeta svome psu
Vi morate postati zanimljiviji svom psu od bilo koga i bilo čega što će susretati, morate biti jasni i brzi u reakcijama, razumijeti što vam on govori svojim držanjem tijela, reagirati prije nego se on udalji od vas i mentalno i fizički. Nakon kratkog treninga oko vaših pomoćnika pobacajte vrlo sitne nagradice tako da će pas umjesto dosadašnjeg skakanja po ljudima, spustiti glavu nisko i tražiti hranu te će na taj način i prilazak ljudima postati drugačije iskustvo.
Vaše izlaske s psom koristite da uvježbate željeno ponašanje psa, odabirite takva mjesta, u skladu s trenutnim mogućnostima psa i vašim namjerama i mogućnostima, povodac koristite vrlo rijetko kao korekciju, a kada ga koristite morate znati zašto to činite i što time izazivate u psu. Isključivo za namjeran neposluh psa, možete ga kratko i brzo povući i odmah opustiti na povodcu, ali ako ustrajno i dosljedno vježbate, takvih situacije će biti možda svega nekoliko. Čim primjetite da pas ne obraća pažnju prema vama, promijenite smjer, ne zastajkujte, glas koristite što manje, nagrađujte njegovu pažnju prema vama, analizirajte svaki trening, ali svakom treningu pristupite veselo i sigurno. Nadam se da ćete vrlo brzo uspjeti te da će vas početni uspjeh ohrabriti da razvijate vaš odnos s psom kao i njegove potencijale.
Isto se tako nadam da ću i ja u bambusovom šumarku ubrzo pronaći Kanovu izgubljenu najdražu gumenu patkicu.
