Odlazili smo često u park da se pas socijalizira, ali mi se čini da je sretniji otkako ne idemo tamo. Naime, psi koji su tamo duže, počeli su ga napadati. Živim u Rijeci pa se nadam da ćete mi moći pomoći.
Drago mi je da se na pravi način bavite s psom i da vam to predstavlja zadovoljstvo kako bi i trebalo biti. Problem s nedostakom prostora u kojemu biste mogli pustiti psa slobodnog muči i puno drugih odgovornih vlasnika koji žive u gradovima. Rijeka je možda najdrastičniji primjer grada koji zbog svoje konfiguracije i premalo zelenih površina od vlasnika ljubimaca traži još više vremena i truda kojim bi im nadoknadili potrebu za trčanjem, igrom, druženjem.
Koliko mi je poznato, u gradu nema nikakvog parka za pse, tako da se vlasnici snalaze kako znaju i umiju. Tih nekoliko preostalih parkova koji u svojoj primarnoj namjeni nisu zamišljeni kao mjesta gdje bi psi mogli biti slobodni, prečesto postaju mjesta konflikta kako ste se i sami mogli uvjeriti. Vaše nastojanje da psa upoznate s njegovom vrstom je ispravno i dobro, ali pas sada ima godinu dana i više nije nužno da ga i dalje upoznajete s većim brojem pasa. Ukoliko mu se još koji put dogodi slična situacija, pas će se početi ponašati potpuno suprotno vašim namjerama. Osim toga, pas može povezati incident s prostorom, mirisima, zvukovima, radnjama, tako da je bolje ne dovoditi ga u takva stanja.
Neaktivnost vlasnika i stvaranje čopora
Osobno sa svojim psom rijetko odlazim u parkove, upravo zbog istih stvari koje ste doživjeli vi i vaš pas. U parkovima je nažalost česta slika vlasnika koji su neaktivni i nemarni, a psi vrlo brzo formiraju svoj čopor koji funkcionira po pravilima koja su većini vlasnika nepoznata. Interakcija između pasa se odvija po zakonu jačega, tako da psi koji se svojom fizičkom snagom ili unutarnjom čvrstoćom ne mogu izboriti za višu hijerarhijsku poziciju, neprestano bivaju podređivani, što im sigurno nije ugodno.
Od vlasnika možete čuti da se psi igraju, da oni to vole. Vlasnici na taj način opravdavaju svoju neaktivnost i neznanje, ali psi su srećom vrlo prilagodljive i inteligentne životinje, pa je broj incidenata relativno malen. Ukoliko sa strane promatrate pseći čopor, vrlo brzo možete jasno odrediti tko je vođa, na koji način se formira čopor, koje su njegove granice. Ukoliko se iznenada pojavite na prostoru koji je taj čopor prisvojio, postat ćete podvrgnuti ispitivanju i provjerama od strane višerangiranih pripadnika istog čopora.
Psi koji imaju dobar odnos s vlasnikom, od kojega očekuju zaštitu u takvim situacijama, najčešće nastradaju od nekontrolirane gomile. Takvi psi će početi razvijati nepoželjne oblike ponašanja te ih nije potrebno stavljati u takve situacije.
Umjesto pretrpanog i opasnog parka izaberite šumu
Volio bih da vam kao odgovornom vlasniku mogu pomoći i reći gdje da odlazite sa svojim psom, ali takvih mjesta u gradu Rijeci jednostavno nema. Tako da se, ukoliko ste u mogućnosti, što češće odvezete autom izvan grada u šume koje okružuju Rijeku, to će i za vas i za psa biti najbolje.
Naravno da je nemoguće da to činite svakog dana, ali potrebno je pronaći razne načine kako da i vi i pas svakodnevno u gradu dobijete najviše moguće. Za to je potrebno bolje upoznavati svoga psa i na taj način stjecati veće povjerenje prema njemu. Ubrzo ćete moći primjetiti da pas postaje precizniji u izvršavanju naredbi, da mu je potrebno manje prostora da se istrči, da se vaš odnos produbljuje. Vi mu morate nadomjestiti mnogo toga, tako da trebate biti aktivni i pozitivni. Psu će sigurno biti zanimljivije i bolje družiti se s vama i učiti nove stvari kroz svakodnevne šetnje, nego bivati napadan od čopora iz parka. Ukoliko idete u park, pronađite vrijeme kad nema previše ljudi i pasa, tako da se oboje možete opustiti.
Nastojte uživati u svakom trenutku koji provodite sa svojim psom, učite od njega o njemu samome, na taj ćete mu način moći više i dati. Rješenje je u procesu koji nikada ne prestaje, koji se treba razvijati i u kojemu se oboje razvijate. Za to vam nije potreban park niti društvo iz parka, za to je potrebno samo odabrati put.
Odgovorio: Denis Prtenjača, Klub za obuku pasa Rijeka
