Pasmina akita je japanska pasmina koja je postala popularna onda kada je svijet obišla priča o Hachiku. Hachiko je bio pas koji je pripadao pasmini akita i živio je sa svojim vlasnikom u Tokiju. Pas je Uena (ime vlasnika) svaki dan pratio do željezničke postaje gdje bi on odlazio i dolazio s posla. Jednog dana se Ueno, po zanimanju profesor, nije vratio s posla jer je preminuo od moždanog udara. Unatoč nedolasku vlasnika, Hachiko je svaki dan narednih 10 godina dolazio na postaju u nadi da će ga ugledati. Priča se proširila internetom nakon što su lokalne novine objavile vijest o Hachiku i njegovoj odanosti.
Za pasminu akita slovi da su to inteligentni, odvažni, odani i poslušni psi, ali nepovjerljivi prema strancima. Akita je dominantan pas koji brani svoj teritorij i upravo zbog toga je važan dobar odgoj. Ako u odgoju budete strogi, dosljedni, ali pravedni i puni ljubavi prema njemu, akita će vam istom ljubavlju uzvratiti. U slučaju da ga ne odgajate na ispravan način, oni mogu postati vrlo agresivni. Imajte na umu da je pasmina akita nepovjerljiva prema strancima i drugim psima. Zato bi bilo dobro da postavite upozorenje na dvorišnu ogradu u slučaju da netko poželi nenajavljeno ući te da ne ostavljate vrata otvorena.
Ako već imate psa ili mačku, to ne znači da ne možete imati ovog
psa, uz pravilan odgoj akita se može uklopiti u postojeće
društvo.
Pasmina akita nije preporučljiva za one koji do sada nisu imali
pse jer zahtijevaju čvrst karakter i
posvećenost. Ako budete previše popustljivi, oni
to znaju iskoristiti pa možete dobiti razdražljivog i neposlušnog
psa.
Kada je u pitanju rekreacija, akita voli duge šetnje, ali najviše
od svega – provoditi vrijeme uz vas! To su prilično izdržljivi
psi, uvijek spremni za igru. Četkati ih trebate jednom tjedno, a
u doba linjanja upotrijebite češalj sa
dvostrukim zupcima.
Ono zbog čega se mnogi odluče za pasminu akita je njihov
prepoznatljiv izgled. To su veliki psi, gustog krzna, trokutastih
ušiju i snažne građe koje ne možete neprimjetiti. Najčešće su
bijelo-smeđe boje.
