Devedesetih godina prošlog stoljeća dr. John Schneeberger izbjegavao je osudu zbog seksualnog napada na ženu i vlastitu pokćerku, punih sedam godina poduzimajući krajnje mjere kako bi pobrkao DNK testiranje, koje bi dokazalo njegovu krivnju.
Toga 31. listopada 1992. Candice Fonagy otišla je u lokalnu bolnicu u Kiplingu u Kanadi, tražeći svoju prijateljicu nakon što se posvađala s dečkom. Njezina prijateljica nije radila te noći, ali medicinska sestra joj je predložila da posjeti liječnika, s obzirom na poznato stanje u kojem je tada bila.
Doktor Schneeberger primio je Fonagy i preporučio joj sedativ da je smiri. Očekivala je tabletu, ali dobila je injekciju, nakon čega je odmah utrnula. Od tada joj je pamćenje bilo maglovito, jer lijek koji je dobila - kasnije je utvrđeno da je to bio midazolam - koji inhibira stvaranje novih sjećanja, izaziva pospanost te smanjuje tjeskobu.
Glavna primjena midazolama inače je prije različitih medicinskih postupaka ili za ljude na mehaničkim respiratorima kako bi im se smanjila svijest. Kada je došla sebi, Candice je posumnjala da ju je liječnik silovao. Nakon što je policiji prijavila svoje iskustvo, pronađena je sperma, kao i neobičan izbor lijeka koji joj je liječnik dao.
DNK se nije podudarao
Nakon što je ispitan, Schneeberger se dobrovoljno javio da će policiji dati uzorak krvi kako bi se on usporedio s prikupljenim uzorkom, što je i učinio. DNK se nije podudarao. Međutim, godinu dana poslije, policija je pristala ponovno testirati Schneebergera, ovoga puta pod policijskim nadzorom.
DNK se opet nije podudarao. Nakon toga, lokalna zajednica počela je vjerovati da je Fonagy lagala o napadu, a u nedostatku dokaza policija je okončala istragu. Schneeberger je tvrdio da lijek koji je dao pacijentici ponekad uzrokuje halucinacije o seksualnim aktivnostima, ali Fonagy je nastavila tražiti odgovore.
Angažirala je privatnog istražitelja kako bi uzela uzorak Schneebergerova DNK, koji će se testirati u privatnom laboratoriju. Logično, krv nije najjednostavniji uzorak koji možete uzeti od osobe bez njezina znanja pa je istražitelj odabrao lakši uzorak: njegov balzam za usne.
Ovaj se uzorak podudarao s uzorkom sjemena. To je bilo dovoljno da Fonagy pokrene građanski postupak protiv Schneebergera, gdje je još jednom pristao napraviti DNK test pred policijskim svjedocima.
Tehničar je htio izvaditi doktoru krv iz prsta, no Schneeberger je inzistirao da mu je uzmu iz ruke. Tehničar je pokušao izvaditi krv kako mu je ovaj rekao, unatoč napuhnutoj veni na ruci, ali nije mogao dobiti dovoljno za DNK testiranje pa se slučaj opet raspao.
15 cm duga cijev u ruci
Međutim, u travnju 1997. godine oglasila se Schneebergerova 15-godišnja pokćerka, koja je tvrdila da joj je očuh davao injekcije noću, prije nego što ju je nekoliko puta napao. Tada ga je policija ponovno ispitala i uzela mu uzorke kose i krvi iz prsta.
Za razliku od krvi iz njegove ruke, ovaj DNK je savršeno odgovarao uzorku sjemena dobivenom nakon napada na Fonagy. Imali su pravoga čovjeka, ali ostalo je očito pitanje: zašto se, dovraga, DNK tek sada podudarao?
Na suđenju je Schneeberger priznao svoju metodu izbjegavanja analize krvi. Policiji je pružio krv drugog pacijenta, koju je čuvao u vlastitoj ruci. U ruku si je, naime, ugradio 15 centimetara dugu cjevčicu, koja je sadržavala krv drugog muškarca, kao i antikoagulanse kako se krv ne bi previše razgradila.
Pa, što se dogodilo? Treći uzorak krvi bio je nedovoljan za ispitivanje jer je krvi bilo skoro ponestalo iz cjevčice i bila je stara više od dvije godine. Sasvim je očekivano da se čovjek, koji je voljan ispuniti vlastitu ruku tuđom krvlju, neće lako predati.
Schneeberger je zatim tvrdio da se Fonagy ušuljala u njegov dom i uzela sjeme iz korištenog kondoma. Porota na to, naravno, nije nasjela, a on je konačno osuđen na šest godina zatvora, piše IFL Science.
