Jedan je Amerikanac prije nekoliko dana u svojm sendviču pronašao crve i, posve logično, požalio se prodavaču kod kojeg je kupio svoj doručak. I dok su se iz marketa Wawa, gdje je sendvič kupljen, smjesta ispričali te rekli da je inače "vrlo neuobičajeno i gotovo nemoguće" da se u proizvodima koje oni prodaju nađu ličinke, ovaj slučaj zapravo nije toliko rijedak kao što možda mislimo. Točnije, u SAD-u je čak i dopušteno da se u hrani nalaze crvi, a to odabrava i sama Američka agencija za hranu i lijekove, piše Business Insider.

Prema sanitarnim standardima Agencije, dozvoljeno je da se u hrani nalazi manja količina insekata. Jer, čak i ako farmeri koriste insekticide kako bi ih ubili, kukci i dalje pronalaze načine kako nastaniti biljku, a mogu preživjeti na njoj još dugo vremena nakon žetve. "Ekonomski je neisplativo uzgajati, brati i prerađivati sirove proizvode koji su u potpunosti oslobođeni od nimalo štetnih, prirodnih i neizbježnih defekata", piše na web stranici Agencije, a pod 'defektima' misle na manje glodavce, jajašca kukaca, plijesan, životinjski izmet, voćne mušice i crve.

No, još je zanimljivija činjenica da sve više Amerikanaca danas namjerno jede crve i insekte, što je zapravo potpuno normalna i uobičajena praksa u mnogim zemljama diljem svijeta. Tako je nekoliko startupova i restorana pokrenulo trend proizvodnje i posluživanja hrane s kukcima i od kukaca, poput primjerice pločica od cvrčaka, guacamole umaka od skakavaca, tostiranih skakavaca, crva... Neki poduzetnici ovakve 'specijalitete' nazivaju "budućnošću proteina", s obzirom da je za njihov uzgoj potrebno mnogo manje vode i zemlje nego za uzgoj stoke.

I dok se zapravo baš i ne preporuča takvo namjerno jedenje crva i ličinki te ostalih kukaca, oni ipak imaju i određene prednosti za naš organizam. Naime, kako piše Mental Floss, prije nastanka antibiotika ličinke su se koristile kao lijek tijekom Prvog svjetskog rata, točnije za zaustavljanje infekcija i brže zarastanje rana. U to je vrijeme kirurg William Baer otkrio da ozljede mekanog tkiva zaista zarastaju brže ako ih se tretira crvima.

I iako nam sve ovo ima smisla, i dalje nam vjerojatno ne bi bilo drago da u finom sendviču koji želimo pojesti za užinu nađemo crva kako se migolji. Ali nam se već (štoviše, nekoliko puta) dogodilo da smo u hrani pronašle crve i ličinke. Primjerice u kutiji zobenih pahuljica, cornflakesa i sličnih proizvoda koji se uzgajaju na polju. Jeste li se vi ikada našli u situaciji da ste u hrani pronašli nešto što niste htjeli pronaći niti vidjeti ondje, a kamoli pojesti? Ili zapravo uopće nemate problem s tim i jako vam se sviđa ova ideja proteinskih pločica od cvrčaka? Pišite nam u komentarima.