Zemljina biosfera sadrži sve poznate sastojke potrebne za život kakav poznajemo. Široko govoreći, to su tekuća voda, barem jedan izvor energije i popis biološki korisnih elemenata i molekula. Ali nedavno otkriće mogućeg biogenog fosfina u oblacima Venere podsjeća nas da barem neki od ovih sastojaka postoje i drugdje u Sunčevu sustavu, piše Science Alert. Pa gdje su ostala najperspektivnija mjesta za izvanzemaljski život?
Mars
Mars je jedan od svjetova koji su najsličniji Zemlji u Sunčevu sustavu. Ima dan koji traje 24,5 sati, polarne ledene kape koje se šire i skupljaju s godišnjim dobima, kao i veliki niz površinskih obilježja koja je voda oblikovala tijekom povijesti planeta.
Otkriće jezera ispod južne polarne ledene kape i metana u atmosferi Marsa (koja varira ovisno o godišnjim dobima, pa čak i dobu dana) čini Mars vrlo zanimljivim kandidatom za život. Metan je značajan jer se može proizvesti biološkim procesima, no stvarni izvor metana na Marsu još uvijek nije poznat.
Moguće je da je život možda dobio uporište, s obzirom na dokaze da je planet nekada imao mnogo blaže okruženje. Danas Mars ima vrlo tanku, suhu atmosferu koja se gotovo u cijelosti sastoji od ugljičnog dioksida. To nudi oskudnu zaštitu od sunčevog i kozmičkog zračenja. Ako je Mars uspio zadržati neke rezerve vode ispod svoje površine, nije nemoguće da život još uvijek postoji, piše Science Alert.
Europa
Europu je otkrio Galileo Galilei 1610. godine, zajedno s još tri Jupiterova veća mjeseca. Ovaj Jupiterov satelit nešto je manji od Zemljinog mjeseca i oko plinovitog diva kruži na udaljenosti od oko 670.000 km, jednom u 3,5 dana. Europa se neprestano stišće i rasteže zbog konkurentskih gravitacijskih polja Jupitera i ostalih Galilejevih satelita, što je proces poznat kao plimno savijanje.
Vjeruje se da je Mjesec geološki aktivan svijet, poput Zemlje, jer snažno plimno savijanje zagrijava njegovu stjenovitu, metalnu unutrašnjost i zadržava ga djelomično rastopljenog.
Površina Europe ogromno je prostranstvo vodenog leda. Mnogi znanstvenici misle da se ispod smrznute površine nalazi sloj tekuće vode - globalni ocean - kojem toplina od savijanja ne dozvoljava smrzavanje i koja može biti duboka preko 100 km.
Dokazi za ovaj ocean uključuju gejzire koji izbijaju kroz pukotine u površinskom ledu, slabo magnetsko polje i kaotični teren na površini, koji su mogli biti deformirani oceanskim strujama koje su se ispod kovitlale. Ovaj ledeni štit izolira podzemni ocean od velike hladnoće i vakuuma svemira, kao i Jupiterovih žestokih pojaseva zračenja.
Na dnu ovog oceanskog svijeta moguće je pronaći hidrotermalne otvore i vulkane. Na Zemlji takve značajke često podržavaju vrlo bogate i raznolike ekosustave.
Enkelad
Poput Europe, Enkelad je Saturnov satelit prekriven ledom s podzemnim oceanom tekuće vode. Enkelad orbitira oko Saturna i prvi put je zainteresirao znanstvenike kao potencijalno nastanjiv svijet nakon iznenađujućeg otkrića ogromnih gejzira u blizini južnog pola.
Ti mlazovi vode izlaze iz velikih pukotina na površini i, s obzirom na Enkeladovo slabo gravitacijsko polje, raspršuju se u svemir. Oni su jasan dokaz podzemne zalihe tekuće vode.
U tim gejzirima nije otkrivena samo voda, već i niz organskih molekula i, što je najvažnije, sitna zrna stjenovitih silikatnih čestica koja mogu biti prisutna samo ako je podpovršinska oceanska voda bila u fizičkom kontaktu sa stjenovitim oceanskim dnom pri temperaturi od najmanje 90 ˚C. Ovo je vrlo snažan dokaz za postojanje hidrotermalnih otvora na dnu oceana, koji pružaju kemiju potrebnu za život i lokalizirane izvore energije.
Titan
Titan je najveći Saturnov mjesec i jedini mjesec u Sunčevu sustavu sa značajnom atmosferom. Sadrži gustu narančastu maglicu složenih organskih molekula i metanski vremenski sustav umjesto vode - zajedno sa sezonskim kišama, sušnim razdobljima i površinskim pješčanim dinama stvorenim vjetrom.
Atmosfera se uglavnom sastoji od dušika, važnog kemijskog elementa koji se koristi u izgradnji bjelančevina u svim poznatim oblicima života. Radarskim promatranjima otkrivena je prisutnost rijeka i jezera tekućeg metana i etana, a možda i prisutnost kriovulkana koji eruptiraju tekuću vodu umjesto lave. To sugerira da Titan, poput Europe i Enkelada, ima podpovršinsku rezervu tekuće vode.
Na tako ogromnoj udaljenosti od Sunca, površinske temperature na Titanu su -180 ˚C, što je previše hladno za tekuću vodu. Međutim, obilne kemikalije dostupne na Titanu potaknule su nagađanja da bi tamo mogli postojati životni oblici koji su potencijalno bitno drugačije kemije od kopnenih organizama, piše Science Alert.
