Glumica Jennifer Aniston, nakon što su prije par dana američki tabloidi po tko zna koji puta pisali kako je navodno trudna jer na paparazzi fotkama ima trbuščić, odlučila je javno reagirati.
Njezino pismo prenosimo u cijelosti jer, realno, nečija trudnoća nije svačija stvar. Kao ni zločesti komentari na nečiji izgled kad taj netko demantira trudnoću. A u svijetu interneta, kad svatko može ostaviti svoj komentar iza nadimka samo da lupi enter i osjeća se bolje zbog vlastitih frustracija, Jennifer je odlučila lupiti točku.
'Dosta mi je svakodnevnog nadzora'
Čisto da se zna, nisam trudna. Ali mi je dosta. Dosta mi je svakodnevnog nadzora i pričanja o mom tijelu koje se krije iza "novinarstva", "prvog amandmana" i "vijesti o poznatima".
Mog muža i mene svakodnevno maltretiraju na desetine agresivnih fotografa koji stoje ispred naše kuće i spremni su napraviti gotovo sve kako bi dobili bilo kakvu fotografiju, čak i ako to znači da će ugroziti nas ili nesretne pješake koji se slučajno nađu na putu, ali osim na aspekt javne sigurnosti, želim se fokusirati na širu sliku o tome što ovaj suludi tabloidni ritual predstavlja za sve nas.
Svođenje žena na objekte
Jennifer i Theroux
Ako sam ja neka vrsta simbola za neke ljude, onda očigledno predstavljam primjer objektiva kroz koji svi, kao društvo, gledamo na naše majke, kćeri, sestre, žene, prijateljice i kolegice. Svođenje žena na objekte i stalno nadgledanje kroz koje prolaze je apsurdno i uznemirujuće. Način na koji mene prestavljaju u medijima je jednostavno odraz toga kako gledamo i predstavljamo žene generalno - uspoređujemo ih sa nekim izvitoperenim standardima ljepote. Ponekad kulturološkim standardima treba samo nova perspektiva kako bismo ih vidjeli onakvima kakvi zaista jesu - kolektivno prihvaćanje... podsvesno pristajanje.
Ali, mi biramo na šta ćemo pristati. Male devojčice širom sveta upijaju ono što smo mi već prihvatili, pasivno ili ne. I sve to počinje veoma rano. Šalje im se poruka da nisu lijepe ako nisu jako mršave, da nisu vrijedne naše pažnje ako ne izgledaju kao modeli ili kao glumice na naslovnim stranama magazina - i to je nešto na šta svi svjesno pristajemo.
Svijest se prebacuje na djevojčice
To djevojčice poslije sa sobom nose i kada odrastu. Koristmo "vijesti" o poznatima da nastavimo se dehumanizacijom žena, fokusirajući se samo na fizički izgled, a to je nešto što je tabloidima postalo poput sporta. Je li trudna? Je li previše jede? Je li se zapustila? Je li joj je brak u krizi zato što je kamera zabilježila neke "nesavršenosti"?
Ranije sam govorila sebi da su tabloidi poput stripova i da ih ne shvaćam ozbiljno, već da je to jednostavno sapunica koju ljudi prate kad im je potrebna zabava. Ali ne mogu to više sebi govoriti jer je istina da je uhođenje i objektifikacija koju proživljavamo već desetljećima utjecala na izopačenost toga kako računamo koliko je žena vrijedna.
Možemo biti sretni i bez partnera i bez bebe
Prošlog mjeseca sam posebno shvatila koliko ženu definiramo na osnovi njenog bračnog ili roditeljskog statusa. Sama činjenica da mediji trenutno troše velike količine resursa kako bi otkrili da li sam ja trudna (po milijuntni put, ali tko još broji) govori u prilog tome da ženu smatramo na neki način nekompletnom, neuspješnom ili nesretnom ako nije udana ili nema dijete. Umjesto o velikim stvarima, kao što su masovna ubojstva, veliki požari, velike odluke Vrhovnog suda, predstojeći izbori i druge bitne teme, tabloidi se koncentriraju na ovo.
Evo što hoću reći - potpuni smo sa ili bez partnera, sa ili bez djeteta. Možemo sami donositi odluke što je to lijepo na našim tijelima. To je naša i samo naša odluka. Hajde da donesemo tu odluku za sebe i za sve djevojčice koje se ugledaju na nas širom svijeta. Hajde da donesemo tu odluku svjesno, izvan tabloidne buke. Ne moramo biti udane ipostati majke da bismo bile ostvarene. Možemo same sebi da napravimo "živjela je sretno do kraja života" kraj.
'Neću više biti dio tih priča'
Dosadilo mi je da budem dio tog narativa. Da, možda ću postati majka jednog dana i, kad sam već potpuno iskrena, ako se to nekad i dogodi, ja ću vam to prva javiti. Ali ne želimpostati majka zato što se osjećam kao da mi nešto nedostaje ili da nisam kompletna, kao što bi naša kultura vijesti o poznatima želela da verujete. Nervira me što se trebam osjećati loše jer mi se tijelo mijenja ili zato što sam pojela hamburger za ručak, ili zato što sam slikana iz čudnog ugla i zbog toga prozvana jednom od ove dvije stvari: "trudna" ili "debela". Da ne spominjemo onaj bolan osjećaj kada prijatelji i kolege krenu čestitati na fiktivnoj trudnoći, što se često događa po desetak puta tokom jednog dana.
Kroz sve ove godine iskustva naučila sam da praksa tabloida, iako je opasna, vjerovatno se nikad neće promijeniti. Ali ono što se može promijeniti je naša svijest i reakcija na toksične poruke koje se kriju u tim naizgled bezazlenim pričama koje nam se serviraju kao istina i oblikuju ideju o tome tko smo i tko bismo trebali biti. Mi možemo da odlučiti koliko ćemo vjerovati u ono što nam je posluženo i možda će, jednog dana, tabloidi morati da pogledati svijet kroz drugi, humaniji objektiv."
