Coelho prati Mata Harinu priču u obliku fiktivnog pisma koje ona piše odvjetniku iz zloglasnog zatvora Saint-Lazare u Parizu, a kroz koje otkriva detalje iz svog fascinantnog i misterioznog života. Pismo je zamišljeno kao ostavština njezinoj kćeri, čije odrastanje neće doživjeti.
Jedna žena, nekoliko imena
Mata Hari rođena je kao Marghareta Zelle, a tijekom života bila je poznata po mnogim imenima. Njezina priča počinje nakon što se odluči udati za bogatog tajkuna s Jave, gdje upoznaje samu sebe, dobije kćer te odluči nastaviti život slobodna kako samo ona to zna. Mata Hari je na Javi bila poznata kao gospođa MacLeod, u Parizu su ju svi znali po imenu Mata Hari, dok su je u Njemačkoj zvali agenticom H21.
Kako je i sam autor na kraju knjige istaknuo, sve činjenice iz knjige su istinite, no dijalozi su dopisani kako bi se zaokružila priča. S druge strane ističe kako ova knjiga nije zamišljena da bude biografija Margharete Zelle, no čitateljima daje preporuku knjiga ukoliko žele saznati širu priču poznate špijunke.
Aristokratkinje su joj zavidjele
Osim kao špijunku, Mata Hari su svi poznavali kao tajanstvenu ženu na koju su aristokratkinje bile zavidne, a muškarci su joj uvijek davali pažnju. Tu pažnju je tijekom života znala jako dobro iskoristiti kod utjecajnih i bogatih muškaraca, a upravo tako je i izgradila svoj ugled i karijeru. Bila je plesačica orijentalnih plesova kojima je šokirala i očaravala publiku, a hrabro je prkosila moralnim vrijednostima s početka 20. stoljeća.
Knjiga „Špijunka“ opisuje Mata Hari na potpuno drugačiji način, u obliku romana, a ne u obliku biografije. Unatoč tome što su dijalozi izmišljeni, toliko su realni da se ovom knjigom zaista daje dojam vremena i situacija u kojima je živjela slavna „femme fatale“. Njezini stavovi o životu bili su šokantni za to vrijeme, no ostala je vjerna sama sebi do kraja života i u ničemu nije popuštala. Odličan detalj je i u činjenici što Paulo Coelho otkriva situaciju i nakon njezine smrti, koja zaista djeluje kao svojevrsna karma kraju njezina života.
