Reditovac je pitao druge za iskustva s prosjacima. "Dajete li osobama koje prose koju kunu kad prođete kraj njih? Kad ste odustali davati ako ste ikad davali?", pita reditovac koji kaže da je prestao davati kad se razočarao.
"Jedan je odmah čim san mu dao 5-10 kn otrčao do trafike kupiti kutiju cigareta i to Marlbora iako je govorio svakome da mu treba za lijekove. Dvoje troje, nisu niti rekli hvala nego dignuli glavu u drugu stranu ignorirajući te. Nisam neki dobrotvor, ali šteta što ovakvi ljudi mijenjaju stav o ljudima kojima stvarno treba novčanu pomoć", opisuje.
Mnogi reditovci suglasni su da ne daju novac onima koji prose. Dosta njih kaže da daju onima koje poznaju ili koji im djeluju kao da se sami trude, većina kupuje Uličnu svjetiljku koje prodaju beskućnici, a mnogi nagrade ulične izvođače.
"Dajem 20-ak kuna onima sto skupljaju boce (oni ni ne žicaju) i glazbenicima. Kod ovih ostalih točno vidiš kako rutinski pružaju ruku i govore neku generičku rečenicu da su jadni, nema šanse da im dam. Prije bih im dala da kažu da hoće za pivu, nego ono 'gladan sam'", kaže.
"Ma davao sam samo jednoj baki na glavnom kolodvoru, ona nikad nije tražila novac, lijepo zamoli je l' se može uzet nešto za jesti, i kava ako nije problem.. Uvijek je imala hrpu stvari, ne viđam je više. A na Kaptolu naletio s frendicom na onu što katoličke kalendare prodaje, pa kad joj kažeš da su besplatni, izvrijeđa te k'o zadnju budalu.. Najjača kletva "dabogda se oženio"!, opisuje jedan.
'Ponudim im hranu tako znam kome stvarno treba'
"Ponudim se da im kupim hranu. Ako odbiju onda znam da bi potrošili na cigare/pivo/kocku. Nedavno sam tipu kupila kruh, mlijeko, jogurt i još neke sitnice, prvi u dugo vremena da je prihvatio ponudu hrane.", opisuje jedna.
"Ovima koji žicaju ne, ali znam uvaliti novčanicu sakupljačima boca. Bude im i neugodno malo, ali budu jako zahvalni.". dodaje,
"Nikad, pa ni tad. Jednom sam se opekao i rekao da više neću. Dedica prosi ispred crkve, ja kao naivan klinac mu dam par kuna i onda saznam da ima kuću na tri kata te njemačku i našu penziju. Ima tu još par alkosa koji prose ili ona kljukasta ženska što prosi po tramvaju pa ju uredno vidim da odmah ode u kladionicu ili jedan lik koji prosi pred dućanom i na kraju uz bočicu konjaka ulazi u BMW i odlazi u pustolovine. Previše sam toga vidio i čuo pa ne vjerujem više nikom", tvrdi jedan reditovac.
Lik prosi na tri jezika, ima uplatnice i POS
"Dajem po osjećaju, ima jedna stara gospođa uvijek ispred dućana, ponekad joj i hranu uzmem, pitam što joj treba, a najviše sam dao jednoj staroj gospođi koja je taman otvarala kontejner i tražila boce, ovo ljeto, kad je bio toplinski udar, stvarno nije bilo za psa na cesti od vrućine pa sam joj dao dovoljno da ne mora skupljati boce taj tjedan i pitao ju je l' joj treba vode ili nekaj. U pravilu izbjegavam radno sposobne “pomagati” na ulici jer posla stvarmo ima, iako je svaka sudbina nama neshvaćena i teška.", kaže.
"Ne dam ni popu, al jednom sam vidio u Pragu tipa kaj prosi na tri jezika i nosi je*ene uplatnice i POS uređaj. E to me nasmijalo, ono "nemaš keš, može i amex" kaže.
'Savjet od osobe previše empatije'
Jedan reditovac je pak podijelio savjete. "Mali tip za sve koji su u Zagrebu/dolaze u Zagreb, od osobe s previše empatije prema siromašnima. Na Glavnom kolodvoru ne daj nikom, uglavnom je udružena skupina, nažalost i djece, koja prosi i pretvara se da im je teško u životu. Ne davati ikome tko prosi u tramvaju, uglavnom ista udružena ekipa (redovito viđani u skupini na klupi oko 7 ujutro, valjda raspravljaju strategiju).
Ako vuku djecu sa sobom naravno zvono na uzbunu (u više navrata tata prosi, a mali pokušava zgrabiti tuđu torbu). Bonus: ako te napadne teta s kalendarima na Glavnom, reci da si dao 20/50 kuna onoj drugoj.", zaključuje reditovac.
