U Sjedinjenim Državama četvrtina stanovnika živi sama. Po popisu stanovništva, u padu je i broj brakova i prirodni prirast. Na nedavnoj redovnoj godišnjoj konvenciji američkog društva psihologa predstavljeni su podaci istraživanja koji jasno povezuju usamljenost i veći rizik prerane smrti.
Julianne Holt-Lunstad, profesorica psihologije na sveučilištu Brigham Young, predstavila je rezutate dviju meta-analiza o učincima socijalne povezanosti na zdravlje. U analizu je bilo uključeno više stotina tisuća ljudi i na tako velikom uzorku pokazalo se da ljudi s boljim društvenim vezama ima čak 50 posto niži rizik da umru prerano.
Pokazalo se da usamljenost, izolacija i samački život na stopu smrtnosti imaju sličan učinak kao i pretilost.
"Snažni su dokazi da socijalna izolacija i usamljenost uvelike povećavaju rizik prijevremenog mortaliteta, a magnituda toga rizika veća je od mnogih vodećih zdravstvenih pokazatelja", rekla je Holt-Lunstad.
Holt-Lunstad je kazala da i objektivna društvena izoliranost i subjektivan osjećaj usamljenosti, neovisno o stvarnoj veličini društvene mreže tog pojedinca, imaju jednako negativan učinak na zdravlje.
Usamljenost se sve više prepoznaje kao prijetnja javnom zdravlju.
"Sa sve starijom populacijom, za očekivati je da će se učinak na javno zdravlje samo povećati", rekla je Holt-Lunstad. "Mnoge zemlje sugeriraju da smo sučeni s epidemijom usamljenosti. Sada je pred nama izazov što možemo učiniti u svezi s tim".
