Studija je Davida Schmitta 2004. godine otkrila da je 60 posto muškaraca i 40 posto žena pokušalo drugim ljudima oteti partnera te da je 60 posto muškaraca i 50 posto žena podleglo takvim nastojanjima. Za razliku od njega Buss u svome radu navodi dva glavna razloga varanja kod žena: osiguranje uspjeha potomstva i dobivanje vanjskih prednosti.
Osiguranje uspjeha potomstva
Hipoteza o boljem genu predlaže da spolni odnos s muškarcem čiji su geni bolji negoli geni ženinog partnera predstavlja prednost za njezino potomstvo. Žene su također sklonije prevarama ako je muškarac privlačan jer to znači da će i njezino potomstvo biti privlačno, tj. da će se brže razmnožavati te da će imati unuke. Nadalje, žena koja ima djecu s više partnera rodit će genetski različito potomstvo, zbog čega će svakom svome potomku omogućiti uspjeh u različitim okolinama. Jedno će dijete tako naslijediti inteligenciju dok će drugo naslijediti fizičku snagu, karakteristike koje omogućuju prednost zavisno o tome u kakvoj se okolini njezini potomci nalaze. Hipoteza o plodnosti u pričuvi, pak, sugerira da do prevare dolazi ako ženin partner ima smanjenu plodnost jer na taj način ona omogućuje daljnje razmnožavanje svojih gena.
Dobivanje vanjskih prednosti
Hipoteza o prikupljanju sredstava govori da žene koriste seks kao bi došle do novca i poklona, odnosno nekad do hrane i skloništa. Žene seks koriste i kao trampu za zaštitu svoje djece i ostalih članova obitelji. Hipoteza o povećanju, s druge strane, predlaže da žena vara kako bi svoj status uzdigla iznad ljudi koji su joj slični ili da bi dobila viši društveni status. Čime se otvara i mogućnost da žene to rade kako bi povećale svoju privlačnost ili kako bi svojeg dosadašnjeg partnera zamijenili superiornijim, piše Psychology Today.
