"Svi smo vidjeli takve objave. Romantične, slatke, zašećerene objave zajedničkih životnih trenutaka, koje zaljubljeni golupčići objavljuju jedno o drugome", piše Molly Tolar za Huffington Post.
"Mene takvi izljevi ljubavi živciraju", nastavlja Tolar. "Moram priznati, ponekad sam čak i ljubomorna na prijateljice koje mi se hvale što je njihov dragi objavio na društvenim mrežama o njima. Neobična je to potreba žena da se osjećaju obožavane, voljene, čak i opsesivno. Mi, žene, nastojim otvorenije pokazivati svoju samosvijest od muškaraca. Od njih zahtijevamo da nam daju potvrdu vlastite vrijednosti. Nema te cure na svijetu kojoj ne bi bilo drago da joj dečko na Instagramu objavi selfie ispod kojeg piše koliko ju voli", piše Tolar.
Ona i suprug u braku su 6 godina. "Hodati" su počeli još u srednjoj školi. Od tada do danas Tolar se ne može sjetiti nekog posebnog posta ili fotografije koju je on objavio o njima. Njezin suprug nema naviku komentirati njezine fotografije niti joj komplimentira na objavama. U paralelnoj stvarnosti, zvanoj društvene mreže, on nema potrebu hvaliti se sa svojom dragom. "Zašto? Pa zato što nema potrebe", dodaje Tolar i objašnjava u dvije točke:
1. Moj muž ne objavljuje koliko me voli, jer me jednostavno voli
Za Valentinovo mi ne piše po "zidu" koliko me voli, već mi kupi najdraži kolačić iz pekarnice. Masira mi leđa, kada me zabole mišići. Usisa tepihe, kada nam se pas počne linjati. Poljubi me u čelo i zagrli, kada noću ne mogu spavati.
On ne mora cijelom svijetu reći koliko me voli, jer to svakodnevno potvrđuje svojim djelima. Znate onu izreku: Djela govore više od riječi?
U konačnici, radije bih da me zagrli rukama, nego da pročitam nekakvu slatku rečenicu na Facebooku. Ne želim da me "shera", kad je u našem braku vjeran i lojalan.
2. Ljubomora zbog tuđih izljeva ljubavi na društvenim mrežama je moj, a ne njegov problem
Želja da budem pohvaljena na mrežama nije njegova obaveza, a ljubomora što druge jesu je, zapravo, iracionalna. S obzirom kako se moj suprug ponaša prema meni u stvarnom životu, trebala bih biti samouvjerena, trebala bih znati što on doista osjeća prema meni. Stavio mi je prsten na ruku. Pred Bogom i našim obiteljima je prisegnuo kako će uvijek biti uz mene. On je vojnik američkog zrakoplovstva. Mislim, što bih ja od njega još trebala tražiti?
Razmišljala sam. Umijesto posta ili naše zajedničke fotografije bilo bi bolje da mu ispečem najdraži kolač. Da ga dočekam, nakon posla, raspoložena za maženje. Možda da mu, umijesto posta kako sam ponosna što sam mu žena, to kažem u lice.
Niti njemu niti meni nije potrebno hvalisanje na mrežama. Sve što nam treba već imamo, a to je brak u koji ulažemo svakodnevno. Stoga, kada moj suprug po treći puta u tjednu objavi najavu novog nastavka StarWars-a, nećete vidjeti moj komentar. Zato što znam kako ćemo ga zajedno pogledati u kinu.
