To je jedna od onih emocija od koje vam se steže grlo, jer mislite da ono što vam se dogodilo ili ste učinili ne možete niti izgovoriti. Ako mislite da ćete biti dodatno osramoćeni kada progovorite o onome što vas muči, najvjerojatnije ćete samo osjetiti olakšanje.
Psihologica Barbara Greenberg, stručnjakinja za veze, donosi nekoliko primjera kako je sram uništavao odnose iz stvarnih slučajeva.
1. Djevojčica je čekala četiri godine prije nego je roditeljima rekla da je seksualno zlostavljana, jer ne samo da se sramila, nego se bojala da će se roditelji sramiti nje. Tužna je istina da oni koji se najbolje oporave od takvih događaja su ona djeca koja imaju povjerenje u roditelje i dobiju podršku.
2. Tinejdžer ne želi reći ocu da ga zlostavljaju u školi, jer se boji da će ga se otac sramiti što im nije uzvratio. Zato dijete potajno trpi da ga mjesecima vrijeđaju. Možda bi otac mogao riješiti situaciju i pomoći djetetu da učinkovito riješi situaciju.
3. Djevojka laže roditeljima da ima prijatelje, jer ne želi da misle kako je luzerica. Redovito se poziva na svoje 'prijatelje' i tjednima izmišlja izlike zašto se ne može naći s njima vikendom.
4. Supruga ne govori suprugu da se osjeća kao da je ne primjećuje, jer su je u njezinoj obitelji učili da iskazivanje svojih potreba nije na cijeni. Na kraju, žena se razvela od svog supruga koji o svemu tome nije imao pojma. Da, nije ništa znao jer je ona osjećala sram. Bilo ju je presram reći mu što osjeća i dati mu šansu da se promijeni.
5. Predivnoj ženi rekli su da je debela zbog čega je ostatak života provela skrivajući svoje tijelo. Njezino tijelo postalo je stalan izvor srama i mržnje prema samoj sebi. Konstantno ga je izgladnjivala, hranila i uništavala.
Kada pomislimo na najkorizivnije osjećaje, odmah pomislimo na depresiju, ali zbog dobrobiti svoje veze trebali biste sramu pogledati ravno u oči i suočiti se s njim, savjetuje dr. Greenberg.
