Divan sunčani splitski dan imala sam priliku iskoristiti za kavu s dugogodišnjom poznanicom Darijom Obratov. Daria je prva hrvatska sanjkašica koja je ispunila normu za nastup na Zimskim olimpijskim igrama, a uz to što je ovo ostvarenje njezinih snova, to je ujedno i veliki korak za naš spol općenito - djevojka u pretežno muškom sportu, djevojka koja je u životu prošla brojne prepreke i bolne operacije i uz sve to uspjela ostvariti nešto što niti jednoj curi iz Hrvatske nije uspjelo. Nikada. Naravno da mi je bilo genijalno sresti se s njom nakon dugih deset godina kada smo dijelile klupe na sveučilištu i vidjeti gdje ju je život doveo. Također, čast mi je što mlade žene poput nje predstavljaju sve nas na putu prema uspjehu i živi su dokaz da se sve može. Kad se hoće.

Ovo nije još jedan sportski intervju

Prije svega Daria je sportašica i činjenica da se plasirala za natjecanje na Zimskim olimpijskim igrama koje se ove veljače održavaju u južnokorejskom Pjongčangu bila je povod našeg ponovnog susreta, no mi smo razgovarale i o tome tko je Daria zapravo, što voli i u čemu uživa, koje je prepreke prošla kako bi ostvarila svojh san i zašto joj je životna želja ohrabrivati i poticati žene da ustraju i pokažu kako su sasvim ravnopravne muškarcima. Sanjkanje je opasan sport, no nije prvi kojim se bavila. Kad je imala 14 godina, igrala je rukomet (i to toliko dobro da je bila u juniorskoj reprezentaciji), no ozljeda koljena koštala ju je bavljenja tim sportom i zbog toga je bila na čak osam operacija. Nakon toga pronašla se u sanjkanju.

"Od malih nogu meni je sport bio sve. Uvijek sam voljela pratiti sve sportove na TV-u, čak su mi bili draži od crtića. Bila sam najsretnija kad sam gledala sportske programe i za sebe definitivno mislim da sam i dušom i tijelom sportski tip osobe. Roditelji su prepoznali moju strast i tu počinje moja sportska priča koja je okrunjena sad, plasmanom na ZOI-ju. Čak dva puta bila sam 'ispod crte' za plasman na igrama, ali ovog puta sam uspjela i jedva čekam otputovati u Južnu Koreju. Volim stazu za bob u Pjongčangu i mislim da bi plasman u top 20 bio veliki uspjeh", kaže Daria s velikim smiješkom dok pije svoj kapučino sa savršenom frizurom i laganim make-upom.

Sanjkanje je opasan sport, no ona se ne boji jer radi i živi ono što voli, a kaže kako uz svoju želju i upornost, uspjeh ponajviše duguje doktorici Vlasti Brozičević iz termi Selce koja joj je pomogla svojom stručnošću, ali i onako ljudski, uz svoju obitelj. Daria kaže kako zahvalnost duguje i Ivanu Šoli i Marinu Bašiću (svom kondicijskom treneru) koji su dio lanca bez kojeg ne bi uspjela.

"Znaš da imam samo jedne sanjke? Drugi timovi imaju po tri ili četiri para za sve vremenske uvjete, a ja imam jedne koje sama održavam, a napravljene su u garaži u Americi", dodaje i kaže kako je to ne sprječava da od sebe da sve na tim utrkama koje vozi. Već je i ranije zabilježila zavidne rezultate u ovom, kaže ona, prilično muškom sportu, a najviše je veseli što je prva žena iz Hrvatske koja se plasirala u ovom sportu.

Naravno da smo morale popričati o tome što radi u slobodno vrijeme

Kako ovo nije bio sportski intervju, popričale smo o tome i kako izgleda njezin svakodnevni život, što voli, što je veseli i čime se želi baviti u životu.

"Imam strogu dijetu koju je za mene osmislila Olja Martinić, a jedem pet puta dnevno. Ujutro uglavnom volim smoothieje, nakon treninga nešto s više proteina, za ručak smijem jesti i ugljikohidrate u vidu tjestenine ili krumpira, potom opet nešto proteinsko nakon popodnevnog treninga, a za večeru meso i povrće. Nije mi teško hraniti se ovako jer osjećam kako mi je tijelo zahvalno - trenutačno sam u top formi i ako pojedem neki fast food, odmah je trening slabiji i osjećam se nekako umornije, kao da imam kamen u želucu. Izbjegavam mliječne proizvode i gluten".

Za sport kojim se bavi Daria je zapravo dosta 'lagana' - ima oko 65 kilograma dok neke cure imaju i blizu 80. Ipak, ona kao da se ne opterećuje nikakvim negativnim aspektima već mi vedro priča o svojoj ljubavi prema make-upu i lijepoj odjeći.

"Ako sam sportašica, ne znači da se ne mogu srediti i biti ženstvena. Volim se dotjerati za posebne prigode, a i svaki dan nosim lagani make-up - puder i maskaru, minimalno. Obožavam maske za kosu, probala sam ih mnogo, kao i maske za lice koje hidriraju kožu jer je izložena ekstremno niskim temperaturama. Najdraže su mi one iz Sephore, a moja mlađa sestra Dania i ja često jedna drugoj posuđujemo stvari. Što se tiče odjeće i obuće, volim štikle i haljine, a posebno volim Armanijeve sakoe jer mislim da jako lijepo ističu žensku siluetu i dobro skrivaju moje mišiće", smije se Daria.

Sve si ovo kupuje sama jer uz bavljenje sportom i završavanje pete godine na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu ponekad i radi neki sezonski posao.

"Dosta stvari kupujem vani jer su jeftinije, ali to ne znači da ću odoljeti ako vidim neku lijepu stvar u Lidlu. Tko kaže da Armanijevo odijelo ne možeš isfurati s torbicom s Borongaja i majicom iz Lidla? Volim Startasice za koje me vani uvijek pitaju - mislim da Borovo ima veliki hit koji bi trebalo plasirati i vani jer doslovno me gotovo svaka cura pita što to imam na nogama. Jedino nokte ne mogu lakirati jer stalno radim na sanjkama pri čemu se koristi dosta acetona i benzina tako da lak brzo ode u nepovrat. Ipak, za neku posebnu večeru naravno da ću ih nalakirati", dodaje.

Kao dvije obožavateljice šminke, razmijenile smo i neke favorite pa mi je otkrila što se uvijek može pronaći u njezinu neseseru.

"Uvijek se šminkam za sebe, nikad za druge ljude. Ja mogu biti i sportašica, olimpijka i ženstvena mlada žena - zašto bih se morala uklapati u norme. Koristim MAC-ove Fix pudere - tekuće i u kamenu za setiranje lica, volim Nars sjenilo za oči, maskara je Guerlain, one su mi najdraže. Od Chanela i Diora najviše volim crvene ruževe, a volim i nude nijanse - najbolje mi ima Benefit. Volim imati svoj beauty dan. Koristim i dosta prirodnih proizvoda za lice koji nisu šminka, a pronaći ćete ih u mom neseseru. Riječ je o prirodnim kremama, maskama i balzamu za usne koje radi magistra Gordana Naletilić u svojoj ljekarni Naletilić u Splitu. To mi jako pomaže", zaključuje Daria.

Feminizam

Priznala mi je kako je jako živcira činjenica da ljudi stalno naglašavaju kako je ona ŽENA u MUŠKOM sportu, kao da je to nešto što je neobično. Žene se smatra slabijim spolom i baš zato u budućnosti želi raditi sa ženama i za žene.

"Želim ohrabriti žene da mogu sve na ovom svijetu. Teško mi pada šovinizam i društvo koje nas i dalje ograničava zbog spola. Nije bitno kako netko izgleda, koliko ima kilograma - želim motivirati žene, inspirirati ih i pomoći im da budu zadovoljne u svome tijelu i životu jer od toga kreće sve. Ja sam sretna i u svom profesionalnom i u svom privatnom životu i mislim da bismo sve trebale raditi na tome. Da, teško je nekada izdvojiti sat vremena ili pola sata u danu samo za sebe, ali svaka žena trebala bi sebe staviti na prvo mjesto. Umjesto da budemo zavidne i otežavamo drugim ženama put prema uspjehu, trebale bismo raditi zajedno, biti dobre, voljeti se i biti nježne jedna prema drugoj i naučiti surađivati. Žene su jake, žene su sila koja se ne može zaustaviti - naravno, želim raditi sa ženama kroz sport. Žena ženu najbolje razumije. Svojim iskustvom želim im pomoći da se vole, da se vide onako kakve one zapravo jesu. Prekrasne", kaže Daria.

Za kraj, evo poruke koju nam je poslala, a ja joj želim svu sreću na ZOI-ju, da postigne uspjeh za koji je toliko radila i borila se i više od svega, želim joj da njezina priča utječe pozitivno na sve nas i da uvidimo da mi možemo sve. Sretno Daria :*