Eto prošao i Dan zaljubljenih ilitiga Valentinovo. Danas više ne moramo voljeti, a niti odgovarati na pitanja što smo dobili od voljene osobe. Jer, pobogu, kakav je to praznik ako nema poklona?
Pa nije li Valentinovo najbolji mogući način da se vidi koliko košta ljubav?
Dobro, nije da ljubavi ne bi trebalo podariti taj jedan dan u godini, ali to forsiranje i prenemaganje, silna srca kamo god se okreneš mi stvarno idu na ku***.
Svi se kao vole i pripremaju nešto romantično. A kad bolje razmislim, najviše romantike i ljubavi taj dan dobiju oni koji su nevjerni.
Oni najgori imaju dva Dana zaljubljenih
Naprimjer, muškarci koji varaju dobit će dva poklona i dvije romantične večere. Jednu od žene, drugu od voljene žene.
Isto se odnosi i na žene koje varaju. Mislim, neće takve skuhati dvije večere. A, ne. To je tip žena koje će muž, a potom i voljeni muškarac odvesti u skup restoran, dobit će dva buketa cvijeća i dva parfema.
Osim toga, mnogima, tima i takvima, Valentinovo traje dva dana, jer ne mogu u istoj večeri dva puta jesti i biti pažljivi, pa to onda uz dobru organizaciju preraspodjele. Jer ni ljubav i pažnja nisu dobri u prevelikim količinama.
Meni se to nekako čini nepravednim, a vi recite što hoćete.
Al' lako za Valentinovo. To je jedan dan i prođe. Muči mene jedna druga stvar – kada smo mi kao društvo došli do faze da nam je potpuno u redu to što netko vara i zbog druge voljene osobe ostavi prvu voljenu osobu?
Uzmimo, recimo, ove takozvane selebritije.
Jedan tak-tak poznati glazbenik ostavio ženu i djecu zbog jedne tak-tak lijepe glumice.
Dok su se samo smucali po skrivećki, to je bila nevjera. Kada je on odlučio ostaviti ženu i djecu, onda smo bili bombardirani naslovima tipa 'ljubav je pobijedila'.
Ma koja ljubav? Prema ženi koja je godinama s njim dijelila dobro i zlo ili prema djeci koja su po medijima morala čitati kako im se otac povlači okolo s kojekakvim namigušama?!
Medijima su žena i djeca bili nezanimljivi. A zašto i ne bi kad ni vlastitom ocu i mužu nisu zanimljivi?!
Zato smo unedogled bili izvještavani kako je ljubav koja je pobijedila uspjela pobijediti i samu sebe, i kako je svijet lijep i ružičast, i kako su se oni proljepšali, i kako im je kosa bujnija, i kako su im obraščići rumeniji, i... bljuv.
Od mlatimudana do fatalnog (vrijedi i za žene koje isto rade)
Da me krivo ne shvatite, ne bi bilo u redu ni u takvom kontekstu podastirati javnosti život prve žene i njihove djece. Al' zaboli me neka stvar i za tog mlatimudana i njegovu flundru.
A to su javne osobe i trebale bi djeci koja gledaju televiziju, čitaju novine i prate internetske portale biti uzori. Kakvi uzori i s kakvom porukom?
Ne kažem ja ništa, može se dogoditi da se čovjek zaljubi, ali samo onaj tko si to dopusti.
Mogu čak razumjeti i 'usputnu' nevjeru, ali ljudi koji su u stanju iz takvih razloga ostaviti ženu i djecu za mene su najobičniji slabići koji se nisu u stanju nositi s problemima i riješiti ih. Takvima je stalo samo do vlastite guzice.
I kad u toj turbo ljubavi dođe do problema, naići će neka treća, pa će opet 'ljubav pobijediti'. I tako unedogled, a onda će od prvobitnog nevjernika isti taj slabić postati 'fatalan i neodoljiv' ženama.
Eto, to je slika našeg društva i moralnih vrijednosti. O takvima ćemo čitati kako su proveli Valentinovo prepuni ljubavi i romantike.
Ako prihvaćamo i slavimo takvu 'ljubav', e onda sam se ipak predomislila – ne treba joj dati niti taj jedan dan u godini.
